Sveta Terezija opetovano tvrdi da nikad nije osjetila takve pojave. 2. predodžbena viđenja, to jest viđenja i glasovi koji se ne vide tjelesnim očima i ne čuju ušima, no ona djeluju na maštu na isti način kao da su ih prenijela osjetila.

Sveta Terezija upozorava na opasnost kod takvih viđenja, u kojima može nesvjesnu ulogu igrati pamćenje, pa je lako moguća i samoobmana. 3. duhovna viđenja: ovdje je riječ o neposrednoj spoznaji koja nastaje bez povezanosti s osjetilima ili maštom.

Sveta Terezija od Djeteta Isusa, mlada karmelićanka, pisala je: " Isuse, moja je radost Tebe ljubiti " (P 45, 21. siječnja 1897., Op.

Ona danas nije zvijezda samostana u Avili, već pravo malo duhovno dojenče koje Crkva Božjim mlijekom doji dok ne poraste u gorostasnu ženu od koje se svi demoni straše, kao što je bila sveta Terezija.

Sveta Terezija iz Lisieuxa čeznula je za tim da svoj život udruži sa životom nekog svećeničkog brata, a morala se zadovoljiti time da ga poveže sa životom misionara koje nikada nije upoznala.

Sveta Terezija Avilska rodila se 28. ožujka 1515. godine u Španjolskom gradu Avili.

Sveta Terezija Avilska znala je i vjerovala da je molitva najjače oružje.

Sveta Terezija je naučiteljica Crkve u odnosu na molitvu, tako da se može reći da crpimo iz pravoga izvora.

Sveta Terezija Avilska, čiji spomen Crkva danas slavi, Isusove je riječi pozorno slušala, u razmatranju ih usvajala, a u molitvi po njima nastojala oblikovati svoj život.

Kaže se da je sv. Katarina u svome životu ujedinila stav i Marte i Marije iz Betanije, kao što je to učinila i sveta Terezija Avilska, obje naučiteljice Crkve.

Piše Sveta Terezija:« Uprite oči da ga gledate »,« gledajte ga kako se zaputio prema Maslinskom vrtu... promatrajte ga vezana uza stup... ili promatrajte ga kako nosi križ... pogledat će vas tako lijepim i milim očima... samo zato jer idete k Njemu utješiti Ga i jer obraćate glavu da Ga pogledate »(Put 26,4 - 5).

A crkva se zove Sveta Terezija.

Sveta Terezija Avilska, uza sv. Ivana od Križa, najizrazitiji je predstavnik španjolske mistične književnosti, napisala je »Put k savršenstvu« 1566. godine na nagovor njezinih sestara.

Sveta Terezija nam nije u svojim djelima ostavila ni jednu metodu molitve, iako nam je ostavile elemente za metodičku molitvu.

Preporučujući razne metode molitve sveta Terezija upućuje na metode koje su u njezino vrijeme obradili Luis de Granada, dominikanac, i Petar Alkantarski, franjevac.

Tada je Anka rekla: »Sveta Terezija je poslala vidljiv znak pa će i ono drugo...« Mislila je svakako na zdravlje, jer je željela živjeti.

Sveta Terezija nije napisala ni jedan spis koji bi govorio o Blaženoj Djevici Mariji.

Nakon što je dobila dozvolu za osnutak prvog samostana bosonogih karmelićana Sveta Terezija je u osobi Antuna od Isusa i Ivana od Križa zadobila prve bosonoge karmelićane.

Tako, jednog dana dok se je sveta Terezija molila za jednog pokojnog provincijala vidjela je njegovu dušu da se diže iz dubine zemlje i ulazi u Nebo s neopisivom radošću.

Sveta Terezija izrazito naglašava svijest dostojanstva i milosti što radi u vrtu velikog vladara.

Sveta Terezija u vedrom tonu završava ovo poglavlje opet sa korisnim savjetom.

Sveta Terezija ovdje ukazuje na stav odlučnosti i srčanosti koji je prijeko potreban za uspostavu čvrstog odnosa s Bogom.

Vjerujem kako je Sveta Terezija vrlo dobro i više nego jasno pogodila simboliku onog što je htjela reći.

Marina: Za mene je sveta Terezija od Djeteta Isusa bila otkriće jer je vratila svijetu sliku i biblijsko lice Boga kao milosrdnog Oca koji ljubi ljude.

Sveta Terezija je malo blaža te govori da ako mi ti darovi pomažu da budem bliže Bogu, neka budu.

I sveta Terezija iz Avile imala je tako, nakon prvih 20 godina provedenih u samostanu, jedan nadnaravni udarac koji ju je izvukao iz mlakosti, osrednjosti i ravnodušnosti kad je u korizmi ugledala jedan kip Gospodina Isusa Krista i bila zahvaćena nutarnjom sućuti i obraćenjem.

Jednog se dana po velikoj vrućini sveta Terezija iz Avile vozila iz jednog samostana u drugi kako bi osnovala novu zajednicu.

Sveta Terezija je običavala ljubiti tragove, što ih je iza sebe ostavljao prolazeći svećenik.

O svetom Josipu veli sveta Terezija u svojem životopisu:« Tko ne nađe učitelja za molitvu, neka uzme ovog velikog sveca za učitelja - i neće pogriješiti ».

Nije sigurno koliko su se često sveta Terezija i sv. otac Ivan od Križa dopisivali ili susreli kroz to vrijeme.