No u čestih i žestokih turskih navalah i haranjih izgubi jurve u prvoj polovini 16. vieka sve ovdje izbrojene samostane, izim senjskoga, modruškoga i trsatskoga, te bi tako bila gotovo posvema propala, da joj nebude bila u sjevernoj Hrvatskoj bogoljubna darežljivost priskočila u pomoć, pokloniv joj obdarena samostana na Brdovcu (g. 1517. sada starija Gorica) i (1531) na Kotarih medju Plešivicom i Oštrcom (sv. Lenhard) s jedne, a s druge strane: da joj nebude bio nedavno u cetinskom samostanu izabrani kralj Ferdinando I. izprosio (1559.) od dalmatinske države pazinski samostan, i otvorio joj put u svoje nasljedne zemlje, po imenu u Kranjsku, gdje dobi (g. 1559.) od austrijske države zbog turskih navalah opustjela samostana u Rudolfovcu (Rudolfswerth) i u Goričkoj, gdje joj nadvojvoda Karlo pokloni (1565.) ono glasovito proštenjište, svetu Goru više Gorice.