5.1. Umjesto da ih puste da odgovaraju navedenim izazovima, hrvatska vlada i hrvatska sveučilišta sve glasnije, iako još ne službeno, nameću svojim fakultetima izmišljen problem: Kako prilagoditi postojeći model studiranja, koji slijedi većina studija pa tako i pravni (sveučilišni dodiplomski studij u trajanju 4 godine poslijediplomski znanstveni i, uglavnom, stručni studij prava u trajanju 2 godine rok za dovršenje doktorske disertacije od 5 godina) modelu propisanom Bolognskom poveljom (prijediplomski studij 3 godine diplomski/magistarski?/studij 2 godine poslijediplomski/doktorski/studij 3 godine)? 5.2. Svrha je Bolognskog modela dvojaka: a) da visoke studije u čitavoj Evropi učini usporedivima, pa na taj način olakša pokretljivost radne snage u Evropskoj Uniji, odnosno Evropi; b) da se diobom do sada jedinstvenih sveučilišnih studija u trajanju od 4 - 6 godina u dva stupnja (prijediplomski i diplomski), koja podrazumijeva odgovarajući plan i režim studija (vjerojatno: većina nastavnih predmeta je izborna i jednosemestralna, student je, u pravilu, dužan ispuniti sve obveze iz svakoga pojedinog nastavnog sadržaja tijekom, a najkasnije po završetku njegove izvedbe itsl.): ba) poveća prolaznost visokih studija, tj. smanji broj studenata koji nakon više godina dugih studija odustanu od studija, a da nisu stekli niti zaokruženo znanje, niti bilo kakvu formalnu kvalifikaciju; bb) skrati stvarno vrijeme studiranja na propisano; bc) omogući da se drugi stupanj studija stalno prilagođava tržištu rada (pa ga stoga tako sastaviti da u njemu nastavu izvode i stručnjaci iz prakse); d) pojednostavi i time skrati stjecanje doktorata znanosti. 5.3. Svrhe Bolognskog modela nedvojbeno su relevantne za hrvatska sveučilišta, pa tako i za hrvatske pravne fakultete.