Ili kad su nesigurni do bola i misle da se cijeli svijet urotio da im otme partnera.

Ljubav Ako vam se učiniti da se cijeli svijet urotio protiv vas, ne dramite.

Dečko s kreativnim idejama, ali čini mi se kao da ga u rastu koči nekakva iluzija da se cijeli svijet urotio protiv njega i neprestano vodi svoje male ratove protiv tko zna koga.

NACIONAL: Ne mislite valjda da se svijet urotio protiv Hrvata? Ma ni slučajno.

To je iskrenost protiv koje se čitav svijet urotio, zato što je iskrenost nelagodna.

Kad djeluje da se svijet urotio protiv vas jer vas dečko nervira, šef maltretira, a nedostatak novca frustrira, nije vrijeme za depresiju, nego za širok osmijeh: smijte se problemima u lice i otkrijte kako kaos gledati u oči i ostati dobre volje.

U 1. st. nove ere pokušali su ih uništiti Rimljani u svom pohodu na Judeju, i od tada se cijeli svijet urotio protiv Židova, pokušavajući ih izbrisati s lica zemlje.

Curo, nije se svijet urotio protiv tebe

Kojom prigodom se svijet urotio pomoć mi, pa zabranit pušenje ovima koji momentalno puše.

Nisam želio baš ništa, baš ništa za što bi se itko, a kamoli cijeli svijet urotio da to uistinu dobijem.

ne čitam vas puno. nije da nemam vremena, imam, na hrpe, ali ne da mi se. nemam volje. nemam želje. a ponekad, kad i imam želje, neke bad memories me napadnu i opet nemam želje. u glavi se roji milijun postova. i baš kao moji poslovni uspjesi, čitaj neuspjesi, ostaju nedovršeni, zaboravljeni, izbačeni. kao da prestankom aktivnog djelovanja kao novinara prestaje i inspiracija, prestaju svi pokušaji pisanja. a ja dobro pišem. znam da znate. znam i ja. otkud ja u ovo gluho doba noći? eto me. s neizmjernom potrebom pisati, kao i uvijek kad je kao u glavi. ne, neću vam lagati, par suza je kliznulo niz lice. i isto tako, ne, neću vam reći zašto. okrivite pms. ili što već ljudi krive kad žene počnu plakati. slobodno me možete nazvati i razmaženom histeričnjačom (wow, koji izraz), sasvim mi je nebitno. i da, ovaj će post biti dug. ali ne i nezanimljiv, zaboga, kad sam vam ja bila nezanimljiva? di sam stala? aha, da. nebitno mi je kak ćete me nazvati zato jer nakon x vremena pišem post i plačem. anyway, naravno da ću i u ovom postu imati zrnca mudrosti koje ću vam prosipati. čini se da je ovo jedino mjesto gdje ih mogu prosipati, sve manje me ljudi sluša. ili čuje. ili oboje. da, zrnca mudrosti. nešto kao, ne zna čovjek što ima dok to ne izgubi? ili, sve se događa s razlogom, samo ga mi nismo svjesni u trenutku kad se to sve događa? yeah. right. jeste se kad osjećali kao da se cijeli svijet urotio protiv vas? jeste? eh, pa onda znate kako se ja osjećam. to su takvi dani. kronološki, kad vam kolege kojima ste godinama pomagali, u trenutku kad vama treba pomoć kažu da ste na crnoj listi, i da niste poželjni u njihovoj redakciji. trenuci kad se zapitate što se zabogamiloga radili u zadnjih 10 godina, i za koji ste se kurac trudili biti neovisni od politike i kapitala, vjerni etičkom kodeksu i slično. trenuci kad se, teškom mukom, odlučite vratiti struci, i onda ni tu nema sreće. jedini koji vas zovu na razgovor su ljudi koji svoj posao rade u piramidalnom sustavu i to tek nakon tri mjeseca edukacije. a vi imate tri kredita, i zasad vam je jedini spasitelj u životu hrvatski zavod za zapošljavanje. kad se pokušate utješiti da, ako već ne ide na tom polju, onda barem mora ići na onom drugom, privatnom, shvatite da ni tamo baš ne cvjetaju ruže. da onaj koji bi vam trebao biti potpora uopće ne shvaća da vam potpora treba, da onaj koji bi trebao biti utjeha, ne tješi, iako znate da je sposoban tješiti, vidjeli ste to u jednom mailu koji nije bio upućen vama. i morate biti jaki, i jaki ste, trudite se, trudite se tješiti mamu koja glumi da je sve ok iako je tata na plućnom odjelu bolnice s još nepoznatom dijagnozom, i šaljete zamolbe za posao, zovete kolege, naplaćujete usluge, ali usluge kao da nikad nisu postojale, i ne gubite nadu, ne gubite vjeru i ne popuštate tim zločestim napadajima malodušnosti, sve u nadi da će netko shvatiti koliko ste izgubljeni, da će netko pružiti ruku koja vas sprečava od daljnjeg padanja. a ruke ne samo da nema, ruka je na tastaturi i govori da će gricnut taj jezik i predlaže ovo... ono... kaj ja znam.... viđanje. o da, ta ruka nije ruka pomoći, ni ruka utjehe, ta je ruka ruka izdaje. sasvim je nebitno što s druge strane nema odgovora, što taj jezik ne želi biti ugrižen, niti će do viđanja doći, nebitna je mogućnost da je to zajebancija, jer s jedne strane zaista i jest, kontekst je sasvim jasan, kontekst upire prst, kontekst potvrđuje osjećaj koji je u vama već danima, tjednima, mjesecima, još od onogo maila... osjećaj je tu, onaj glas u glavi, nijedan od onih već imenovanih osoba koje imate u glavi i s kojima razgovarate svaki dan, jedan sasvim drugi glas, sasvim ozbiljan, the glas. i ne, ne trebam vaše utjehe, ne trebam vaše bit će bolje, niti da prespavam, da je jutro pametnije od večeri, da će bit dobro, da je ovo sve tek privremeno, da će bit bolje kad nađem posao, da će se sve posložit. ne trebam ni vaša ni moja zrnca mudrosti. trebam nekog tko će mi reći što će se dogoditi. hoću li imati i biti ono što želim? ili ono što se bojim da ću imati i biti? da, sve će se posložiti? ali kako? to me zanima. kako će se sve posložit? tko ima odgovor na to pitanje? tko zna što sad, u ovom trenutku trebam napraviti da sve bude dobro? u svakom životu, jednom dođe trenutak odluke. ne neke konretne, dođe trenutak kad trebate odlučiti kuda. jedan od onih iz kategorije the trenutaka, jedan od onih naizgled malih, koji odlučuju o vašem daljnjem životu. stojite na raskrižju, na jednoj od onih plus cesta iz američkih filmova, nigdje ničeg ni nikog, vi ste na raskrižju, pravilnom 90 stupnjeva raskrižju, i morate odlučiti. krenuti pješke ili čekati da naiđe prijevoz, iako nadaleko i naširoko, ravnica je, ne vidite nikog. takav je trenutak meni došao prošle srijede, oko pola 2 popodne, dok sam izlazila iz bolnice, nakon još jedne terapije za koju ne znam zašto služi jer me ruka i dalje boli, taj trenutak koji je izazvao moj kolega s ponudom koju nitko normalan ne bi odbio. normalni ljudi to ne bi odbili, ali zaljubljeni svakako da. trenutak u kojem odlučujete idete li naprijed, tom ravnom cestom dalje, ili ostajete na raskrižju čekati prijevoz, trenutak koji sve mijenja. nisam dugo ostala u tom trenutku. sjedila sam na tom virtualnom raskrižju, gledala naprijed, vidjela kako bi bilo, i željela krenuti. i onda se zapitate, pod koju cijenu. i shvatite da tu cijenu ne želite platiti. ne sad. ne još. tad još ne znate da izdaja čega iza ugla, da će se nešto što je cijelo vrijeme tu, kristalizirati na sasvim blesav način, prelomiti na sasvim glupi način. ne znate, ali osjećate. cijelo vrijeme osjećate. jer, neki su sposobni osjećati. neki su sposobni postupiti po osjećajima. neki su sposobni imati snove, želje i nade, i čvrsto vjerovati. neki su sposobni zaboraviti razum i sve dati osjećaju. neki su sposobni riskirati, pa makar ostali slomljena srca, skloni odricanju u nadi da će se to odricanje isplatiti, nagraditi, neki su skloni dati sve za ljubav. o da, neki su skloni jednostavno osjećati. nisam krenula pješice. ostala sam čekati na raskrižju. još čekam. sve više uvjerena da sam trebala krenuti, da trebam krenuti. vjerujte mi. gotovo uvijek je puno teže ostati čekati na raskrižju nego početi hodati u pravcu nepoznatog. o da. puno je teže ostati čekati. osobito kad čekati sami. samo vi, i taj glupi osjećaj. i zato, još jedino imam reći ovo. tim redom.

Mora da se cijeli svijet urotio protiv kuhinjskog poduhvata moje najdraže.

Osjećate jak teret te situacije koja na vas djeluje kao da se čitav svijet urotio protiv vas i vaših nastojanja.

Ljubav Vjerojatno ćete se osjećati usamljeno ili kao da se cijeli svijet urotio protiv vas.

Ili kad su nesigurni do bola i misle da se cijeli svijet urotio da im otme partnera.

Cijeli se svijet urotio protiv jadne Hrvatske.

Oci su vam zamazane racerom koji je ove sezone u krizi jbg. on nemoze odvojiti privatno od poslovnog profesionalnost jedna velika nula ili se to cijeli svijet urotio protiv njega ili kako Hamilton kaze: just because i m black

Onda se razbudim i odem učiti, kada se već čitav svijet urotio protiv mene.

što se tiče propagande koju radi hakave, dosta je pročitati prva dva-tri retka da ti sve bude jasno. to je ekipa koja uporno trubi svoj pesimizam (bez pokrića) i dokazuje kako se cijeli svijet urotio protiv hrvata i kako smo mi jadni ostavljeni sami na svijetu i sad bi valjda trebali sjesti i plakati nad svojom sudbinom. danas, 2010. pričati o tome da srbija nije kažnjena za rat 90 - ih je naprosto smiješno, ali svi dokazi koje bih ja iznio i onako ne bi promijenili stav dotičnih pa mi se čini suvišnim. jedino postavljem pitanje kako bi ta ekipa pričala da su kojim slučajem avioni međunarodne zajednice (to su bili avioni nato-a, ali akciju su poduprli i rusi i kinezi) sorila redom štab vojske, policije, predsjkedničku rezidenciju i da ne nabrajam.

Jer se svijet urotio da oni taj cilj ostvare.

a inače se cijeli svijet urotio protiv čudesnog hajdukovog napretka koje taj klub ostvaruje u posljednjih 20 godina što se naroćito vidjelo u onim velikim utakmicama protiv nogometnih giganata debrecena.žiline i shelbournea

Često nam se čini kako se cijeli svijet urotio protiv nas i lako posustajemo u borbi s vremenom i radnim zadacima.

A onda šok i nevjerica - cijeli se svijet urotio, ni jednog prijatelja.

slažem se, školski primjer psiho-mazohizma. dečec glumi žrtvu, cijeli se svijet urotio protiv njega jadnoga. ti tu nemreš ništa, on mora sam sebe potvrditi kroz nešto i tada bu zadovoljniji. valjda. a tebi ak se da čekati do tada...

Sve te okolnosti kao da likovima poručuju da zapravo nije vrijeme na ljubav, no okolnostima usprkos, ljubav nalazi putove prema hepiendu iako se svijet urotio da ih prepriječi i pregradi.

- Rusija više nije tako moćna, pogotovo da nam vrati Kosovo, u što su ovdje neki uvjereni, a ni Srbija ne može biti ne znam kakav saveznik Rusije u Europi - tvrdi Goati i ističe da Srbija hoće u EU. Svjetska urota Prema povjesničaru Mili Bjelajcu, u Srbiji vlada uvjerenje da se cijeli svijet urotio protiv nje, pa se na to uzvraća - evo, i mi imamo respektabilnog saveznika koji će i nama dati snagu i važnost.

Ništa čudno, pred koju godinu je trubio o Muslimanima i Srbima koji ruše Hrvatsku, sad su krivi Židovi, jedino njih nema muda direktno spominjat, pa okoliša - ja mislim da se cijeli svijet urotio protiv dobrohotnog hrvatskog domoljuba Zdravka Mamića.: cerek:

Radimiru Čačiću sve se češće činilo da se svijet urotio protiv njega, i da je netko gore zadužen samo za to da ga stalno podsjeća na njegovu nevolju: kad bi ušao u kafić, s radija bi počeo treštati Severinin »Gas, gas«; kad bi ujutro upalio televizor, dočekao bi ga dječji program s crtićem »Brzi gonzales« ili »Ptica trkačica«; kad je htio ići u kino, na repertoaru su bili samo naslovi poput »Brzi i žestoki 5«; a kad je nekidan odveo nećaka u lunapark, preko razglasa su poručivali nekom izgubljenom dječaku Vozimiru da ga roditelji čekaju kod kase.

Nije se svijet urotio samo protiv Hrvatske, već protiv svih ljudi: protiv Grka, Portugalaca, Španjolaca, Talijana, Iraca, Islanđana, Mađara, Crnogoraca, Srba, Bugara, Rumunja, Libijaca, Sirijaca, Amerikanaca, Velikobritanaca, Francuza,... i svih koji premalo rade za dobrobit svjetskih oligarha, koji dišu njihov zrak, piju njihovu vodu, troše njihovu naftu, njihovu el.energiju, koji prekobrojno žive na njihovom planetu, koji troše prirodnu hranu, a ne njihovu, koji još sanjaju o slobodi, a ne ropstvu za njih, koji imaju obitelj, dom, djecu, naciju i državu, a ne samo njih kao vladare.

Ne da mi se sad nagađati koja vanparlamentarna grupacija zastupa takva gledišta, ali znam da je marginalna i gubitnička, Zapravo sam sigurna da je ovo drugo, jer nema tog pripadnika/pripadnice bilo koje druge stranke koji/koja bi tako srčano i ustreptalo zastupao/zastupala tezu da je Tuđmanova politika bila najbolja, samo se eto sav svijet urotio protiv Hrvatske pa ga je na pravdi boga, poštenog i pravednog, natjerao da s njim sklapa đavolje poslove.