slažem se s time, jer ovaj čovjek mi emocionalno zna ugoditi, zna me umiriti, zna me zagrliti kad sam u nekom problemu, kad sam ljuta, ne bježi i ne okreće mi leđa kad se u meni probudi zmaj, što je bivši muž činio. jednostavno rečeno, kad me zagrli, kad smo skupa, kad se mazimo, šetamo, kad vodimo ljubav, gledamo film, tada je prelijepo, raj. nije zanemarivo spomenuti i veliku kemiju među nama. meni je to važno. svjesna sam da sam to i htjela na toj nesvjesnoj, ali i svjesnoj razini. ako budem do kraja iskrena prema sebi, prevelika sigurnost i uljuljkivanje u vezi u meni guši strast. on nije nimalo agresivan, opere suđe, skuha nam ručak, opušten je, jako vedar. sve štima, sve je ok, osim ovoga: on još nije spreman za velika upoznavanja. kad malo bolje razmislim, onako objektivno, to nije neki grijeh. moj otac jako rado upoznaje moju mamu sa svima, ali joj zato jebe mater od prvog dana braka, psuje, napet je, agresivan. tako da, savršenstvo ne postoji...