Nakon toga jedan od domorodaca prezentirao je ispravno bacanje bumeranga kojeg je publika trebala uhvatiti te time osvojiti rucno izradjen bumerang.. Jos setnje po svjezem zraku kraj gustera, dazdevnjaka, wombata, dikobraza.. zavrsilo je nas izlet koji smo okoncali kupovinom prirodno uzgojena voca na obliznjoj farmi gdje su razasute po padinama pasle ovce konacno zazelenjenu travu...

Htjela bi ici vanka i setati se i uzivati u svjezem zraku i usput sto vise fotografirati, ali vrijeme je uzasno.

Hvala Glupi NIck na turi, ali posto san ja bia bez neta onda smo mi otisli buson sa MIhaljevca do Tomislavovog doma i onda od tamo do Graficara koji je isto tako birtija na brdu i nije bas ni jeftin.. sto se tice markacija nikako se ne bi slozija da su dobre bar na dijelu kojim smo mi isli.. znaci kad krenete od Tomislavovog doma prema Graficaru preko Supekove livada nakon sto dodete na cestu na stablu jednom pise 20 minuta Graficar i onda dodete do doma Crvenog kriza gdje nema nikakve oznake... ali smo nekom logikom tu skrenuli lijevo stazom i dosli do Graficara tu smo pitali za dalje.. ponovno nakon nekoliko minuta spustom dolazi se do raskrizja gdje nema nikakve logike navode se udaljenosti do Medvedgrada i Sestina ali nakon par metara na krizanju nema nikakvog znaka nego navodi gdje skrenuti za Luksic.. nakon toga opet se dolazi n krizanje gdje nikakvog znaka nema.. sve ovo rijeme smo hodali sa planinarom koji svakog dana ide na Sljeme do gore trci.. te se i on slozio s nama.. a Medvedgrad je bio nazalost zatvoren te na mjestu gsje bi trebao biti zig nema nicega.. Oltar domovine pa ga ne mozes posjetiti i to smo jos bili dva dana prije utrke.. ali sve u svemu jako lijep i setnja i lijepa planina samo da sve ne posjeku, a po meni se ta utrka tu opce ne bi tu trebala odrzavat.. planinar kojeg smo sreli govori da mu dode plakat kad vidi sto posjetitelji ostave za sobom.. ali to je odraz naseg drustva.. nadam se da cu opet posjetit Medvednicu, Veternicujer je stvarno lijepo za prosetati i uzivati u druzenju i svjezem zraku..

Sjedimo meni omiljena riba (evo jos jedan link na njezin blog... kao da ih vec nema dovoljno... onaj udesno... pa oni u proslom postu... opcenito duz cijelog bloga) i moja malenkost u Route-u 66. Jebes NSB, u Routu je zakon uciti - sjedis vani na svjezem zraku, mozes se izvaliti, ljuljati, klackati, naruciti pivu i nitko te ne usutkava.

Nisu bili na svjezem zraku i to je opet pridonosilo njihovom trovanju.

Danas je divno, Nema tvornica, nema posla, nema stanova... puno vremena se provodi na svjezem zraku, kopa po kontejnerima, druzi, upoznaje nove kontejnerase.

Moj prvi savjet je bio: dosta aktivnosti po svjezem zraku, lavanda oko kreveta i casa mlijeka s medom.

Vrboska je poznata po lijepim šljunčanim i pješčanim plazama, svjezem zraku, kristalno plavom moru, nedirnutoj prirodi.

U blizoj okolici postoje brojni sumski puteljci za setnju ili bicikliranje po svjezem zraku.

Rano ustajanje, voznja sa biciklom po svjezem zraku na neotkrivenim puteljcima sa pogledom na more: cerek:

Da znate kako je lijepo ljeti ustati u tri sata razbuditi se otici na vrh na svjezem zraku gledati izlazak sunca.

Jaca misice, trosi kalorije, uvijek si na svjezem zraku a nakon kojih 50 km si tako zedan da si stvarno zasluzio da nesto popijes.

Prednost tog sporta je da se moze igrati i trenirati do duboke starosti 70 - 80. god. pogotovo sto je sportler cijeli dan na svjezem zraku, a uvecer i pod reflektorima, sto ostavlja paparacima i novinarima mogocnost da sve u detaljima objasne i objave citateljima VL.

U setnji parkom, vodeci svoje djete za ruku, razmisljao sam kako je lijepo biti ponovo kod kuce i opustati se u ugodnom okruzenju, na svjezem zraku...

.. mislim da niti jedan ucenik ne moze nadomjestiti svoje znanje nakon 4 godine, u samo nekoliko dana svoje pripreme za drzavnu maturu.. mislim da je to apsurdno gubljenje vremena.. bolje da smo te sate na pisanje mature ulozili u nekakav izlet.. barem bi se dobro zabavili, a sigurna sam da ni prof. ne bi bili razocarani gubljenjem radnih sati na svjezem zraku, umjesto strazarenja dok mi pisemo maturu =)) Učitavam...

Pošto vjerujem da nas obicne ljude ne benda nitko otisao sam zivjeti na selo i uzivam u svjezem zraku i u plodovima koje sam proizvedem.

" Au pičku materinu ne opet " to se zove buđenje, ne zvoni mi aps nikakav alarm.. budim se svojevoljno, iako mi se spava za popizdit.. eventualno mi frendica ujutro posalje poruku ako imam Dakicevu crnu zbirku zadataka iz matematike... naravno odgovaram sa " ostavljam ti griznju savjesti jer si me " probudila " i jer mi nisi trebala ti ostavit poruku " tonom i privodim kraju dramu kratkim odgovorom " ne ".. poslje se oko sat i pol do cca 10 i pol 11 vucaram po kuci jer jos neznam sto cu sa sobom... ili idem jest nesto ili se tusiram ili isprobavam robu koju cu obuc u skolu... nerjetko je to samo jedna kombinacija crnoga tako da nema prevelike filozofije oko toga... poslje 11 pisem zadacu i tu i tamo nesto ucim.. usput gledam opru pa se rasplacem pa sam sjebana cijeli ostatak dana.. naposljetku rucam.. eventualno nes fino, pa se dobro nazderem onda mi bude malo slabo u busu. oko 13 h idem na stanicu cekat bus koji dolazi tek oko 13 i 15 al ja rađe cekam bus nego da on " ceka " mene.. ulazim u bus.. pun kurac ljudi unutra po obicaju, gledam ako je kakvo prazno mjesto gdje bi mogla zgnjezdit svoje velicanstveno dupe, al bez uspjeha, saljem mrke poglede svima koji sjede i odasiljem lose vibracije... kao i inace. dolazimo do doruge stanice gdje ulazi moja frendica i jos stampedo podivljalih ljudi koji također žele uć u vec na debelo jebeno natrpan bus u kojem ja ne sjedim vec stojim spestana između dvojice iliti starcica iliti nekih apsolutno balavih prvasica.. a ako mi se bas posreci prignjecuju me babe.. pa onda pizde.. " pomakni se nazad otejen sest tuka pa pazi s tun borsun " jebite se svi skupa kolektivno.. di da se pomaknem? da probijem straznji dio busa i da doslepam prikolicu samo za nas otrovne i neuracunljive u bozju mater srednjoskolce? os mi ti nosit torbu? ti je mogu stavit u krilo ako sjednes?.. ma mislim kaman.. neke stvari stvarno dignu tlak.. te pogotovo, zato ja ujutro idem s busom na 7.. poluprazan.. pravi mali raj gdje mozes sjedit ko covjek i spavat.. ili mahnito ucit nes... ili ako ti se posreci sa deckom sjedit na duplom sicu i uzivat.. mada je to sad prava rjetkost.. nazalost... dolazimo do zeljeznicke.. to tako zovemo jer to i je zeljeznicka.. tamo se isprazni bus.. al ono totalka tako da ostanemo samo nas par ubergenijalnih gimnazijalaca i par nonica.. tek onda nađem mjesto pa se vozim samo par jebenih minuta jer je nasa stanica za ispadanje odmah poslje te... izlazim van vjetar me pocne udarat i samarat ko da sam mu nes skrivila.. vratila bi mu istom mjerom jer me pocinje zivcirat.. pomalo se vucem do svevisnje nam skole dok frendica i sestricna trce... samo daj.. ljepo lezerno cekam prijelaz preko pjesackoga i laganim korakom prelazim prijeko.. secem korzom i uocavam ljude.. puno njih.. nikog nepoznam al fasciniraju me jer svatko leti za svojim brigama pa ono.. fascinantno.. dok secem do skole obicno idem kraticom koja prolazi kroz " tunelcek " u kojem je smjesten restoran sa plodovima mora.koji put bas fino mirise tamo, pogledam na mobitel blank fkors nema preidivnog duplog ruba na zaslonceku koji bi me upozorio da imam novu poruku.. jos uvijek se pomalo vucem uzbrdo dok sva krepana i zadihana ne dođem do vrha, zahvaljujem manjku kondicije i sebi samoj.. tesvim dragim ljudima koji mi svakodnevno tupe da pocnem trcat (fakof)... preveliko dvoriste ispred skole odise prevelikim dvoristem i ostavlja dojam prave gimnazije.. sto saksa u pretjerano velikim kolicinama.. otvaram vrata, velika su i mrzim ih i skripe ko vrata iz horror filmova... penjem se dobro znanim stepenistem ispozdravljam ljude koji su zasluzili da budu pozdravljeni i dođem do drugog kata (onaj di je oglasna ploca) pravim se ko da citam nes a zapravo cekam frendicu.. pocnemo se zajebavat.. u smjehu i zajebanciji odlazimo do 3 kata gdje nas ceka nasa svakodnevica-pakao... prvi sat je uvijek sugav.. nikako da svrsi, vegetiram kad zvoni se budim... unutarnje migracije su postale uobicajene (migracije unutar skole tj spustanje sa 3 na drugi kat kako bimo se skupa sa frendom mogli zajebavat ispred zbornice iliti oglasne ploce.. u izvanrednim situacijama dole silazimo samo po hranu na automat ili u situacijama kada sam ja na rubu odlazim po duplu crnu kafu..) drugi sat.. meni obicno zanimljiv.. al svejedno nah bas.. treci sat je kao poslan s neba.. brzo prođe jer sam svjesna cinjenice da ce marenda i da cu setuckat po svjezem zraku i zderat ko manijak... konacno marenda... setuckam i zederm ko manijak, gusim se od smjeha u ozbiljnim situacijama pizdim i time privlacim ogromnu pozornost na sebe.. ok to uvijek radim kad se raspistoljim... poslje dođemo u skolu sjednemo a dvije bogomdane crne kozne fensi stolice i razglabamo.. ja promatram frendicu i njenog decka, znam bolesna sam, al volim se prisjecat nekih stvari.. znam bolesna sam, odlazimo na 4 sat na kojem se meni pisa jer sam prvotno unijela prevelike kolicine tekucine u sebe... preskacem 4,6,7 sat jer se događa isto.. unutarnje migracije itd.. samo da napomenem.. 7 sat.. na njemu sam totalno off.. poslje tog sata locem duplu kavu.. pa radim debila od sebe i msilim da sam svima zanimljiva a zapravo vec svima idem nakurac.. na korzu se malo razbudim, dok secem do stanice iako mi bus krece tek za pola sata.. cekam bus s frendicom pa eventualno pjevamo ojesme od Jon Lajoie-a ko debili i plesemo ko da smo napusene... normalno uz to ide eksplicitan text pjesme.. (vaginas, penis-es, cocks, peckers, balls, sexual intercourses, etc) šoleman otvara vrata i ja prva ulazim nutra.. poslje sofera fkors.. pokazujem pokaz, sjedam na prazno mjesto.jer je bus plouprazan.. tonem u slusalice muziku i svoje misli koje se raduju jer je prosao jos jedan psihotican, sjeban, šugav, čudan, nepodnošljiv dan... u tih pola sata sto putujem doma obicno razmisljam o decku. ok doma sam.. konacno.. letim u sobu, palim komp, logiram se na msn.. naravno nema nikog pametnog pa se razocarano vracam u kuhinju kako bi svojoj dragoj familiji dala daily report.. navecer inace neradim nis sa se skolskog tipa tice... ili jedem ili se zivciram.. koji put i jedno i drugo.. inace samo visim na netu, msnu.. ili samo cekam ako cu dozivjet neko ukazanje.. kad se umorim ili kad mi je vec dosta zivota odlazim umrijet na neko vrijeme.. prije nego zaspem obicno razmisljam os vemu i svacemu.. onda zaspim do jutra oko 9.. gdje pocinje opet ista drama

Osim toga nije lose: sto vise boraviti na svjezem zraku, posebno pred spavanje. prozraciti spavacu sobu pred spavanje prosetati jer svjezi zrak i kretanje poboljsavaju san i spremnost za odlazak na spavanje.

Preko dana je za proizvodnju Melatonina (koji regulira ritam spavanja i budjenja) dobro sto vise boraviti na dnevnom svjetlu. ne spavati u pregrijanoj prostoriji (idealno na 18 C) i paziti da zrak nije presuh (zimi je dobro objesiti mokre rucnike oko uzglavlja) spavati ‚ uz etericna ulja dobar trik je natociti prskalicu za cvijece s vodom u koju ste dodali lavandino ulje (dobri su i melisa, germanij i sandalovina) te poprskali npr. zavjese ili zid oko uzglavlja pa i samo uzglavlje. napunite lavandu, hmelj, melisu ili baldrian u male platnene vrecice i staviti ih oko jastuka za bolji san (ja koristim lavandu). biti sto aktivniji Neka djeca preko dana jednostavno nisu bila dovoljno aktivna boravak na svjezem zraku, dobra setnja ili skakanje na djecjem igralistu ce im jako dobro koristiti.

evo gledam nebo i sve se nadam da nece prokisniti da ce izdrzati do kraja turnira... kakav bi to bio streetbasket da se igra u dvorani..... neto kao pivo ali bezalkoholno... u vakom slucaju dosli smo do zavrsnice.. nema vise kalkulacija svi ce sad igrat najjace sta mogu cak i kiflici jedino ako ima danas ne bude fijesta... čedna braća jos nisu pokazali svoje adute.. oni su bili na mini pripremama u zagori.. na svjezem zraku.. bice napeto danas jer aidsu ne pada na pamet da se preda... na izjavu jednog igraca aidsa da ce aids biti bolest koja ce pobjediti cednu bracu jedan od čednih je izjavio da imaju oni penicilina za njih.. covjece vise se prepucavaju nego grgić sa ćirom...

Ma kakvi, to je njima djecja igra, spram trcanja po zelenoj travi, svjezem zraku i zrakama sunca

Za dvoje« tragaca », koji dnevno predu 10 do 15 km, sto znaci cetiri do pet sati na svjezem zraku, potreban je jedan« nedjeljni »prodavac.

Ovo je dost glupi post... zbrisala bum si bloga.. jer vec nemam o cemu pisati... il bum napravila anonimnoga bloga.. s lozinkom.. pa budu citali samo određeni.. a i ne znam kaj bi citali kad nemam o cemu pisati.. a i neda mi se tipkati po tipkovnici jer kao prvo: imam tvrde tipke pa se cuje.. i onda v noci mi starci cuju kak tipkam i onda moram vgasiti kompa.. drugo: neke duge recenice stvarno nemam snage pisati.. rađe idem nekam s nekim... trece: bolje biti na svjezem zraku il de vec neg sedeti dugo pred kompom... da, to je to.. meh.. glupo...

Mozete uzivati u svjezem zraku setajuci kroz prirodu ili pak u voznji biciklima.

Ne zaboravite danas setati sto vise i biti na svjezem zraku

U shopingu, u voznji dugim cestama, u svjezem zraku, u kavi s prijateljicom, u kupovanju poklona mom dragom, u njegovim poljupcima.

Osim toga, njihova jedina ljepota je u voznji bez krova, a voznja bez krova ne ukljucuje samo voznju na svjezem zraku i uzivanju u zvijezdama nego i u boljem dozivljavanju pogona i motora u autu, nesto za sto trebas pravi koncept: straznji pogon i lijep motor pod haubom

Biciklom svugdje idem i obavljam poslove bez gnjavaze s parkiranjem i stresnim cekanjem u gadnim prometnim zagusenjima, besplatno, brzo, zdravo se krecuci na svjezem zraku i tako jos i cuvam i ne zagadjujem prirodu.

I da mrzim ovo fuckin vrijeme.. pa nemres mi puhat tako da iako se podeblje obucem osjetim lagani vjetric kako mi piri ko kostima.. i naravno uz to tempetarura cak - 12 C.. a majka pririda.. a kad sam vec kod toga.. u subotu mi bilo zadnje sljeme u ovom semestru.. nakon predjene ture i potpisa mogli smo ici doma naravno uz cestu jer do busa ima jos kojih sat vremena hodanja.. no nas par odlucilo se krenuti poučnom stazom i uzivati u prirodi, svjezem zraku.. bla bla.i put je kraci.. tako nam bar profa rekla.. i mi nadahnuti njenim rjecima krenuli kad ono nema staze samo led... klizemo se, padamo, hvatamo se za neke grane, spasavamo jedni drugima zivote.. ma scene kao u nekom boljem akcijskom filmu.. i naravno dosli X-minuta ili sati poslje svih.. ali eto bar smo naucili nes o biljkama o zivotu.. i tako.a sad idem popit kavu i u život.. ajd ljudovi šaos.. mille..

Ne dozvoljavaju mi da zanemarim kondiciju, pa mi preporucuju sto vise boraviti na svjezem zraku, prikladno odjeven, u setnji