da, rekla sam.. ušao si i počeo da pričaš.... sve naj ljepše riječi svijeta stale su u taj mali govor o meni, o nama.. o ljubavi koju nikad ranije nisi doživio.. ne, nigdje na svijetu.. bila sam već napola vlažna kad si prebacio kaput preko stolice i sjeo nasuprot mog kancelariskog stola.. tvoji su prsti tapkali na mom radnom stolu tik do mene, uzeo si malu spajalicu za dokumente i počeo da njom smiruješ nervozu.. a usne su ti bile suhe.. ah te usne, pomislila sam i vec sam osjećala njihov okus koji nikad nisam probala.. a znala sam da su slatke, pričao si dalje.. a ja sam se u mislima svlačila.. kod svakog epiteta sam osjećala toplinu u tjelu.. tvoje oči su sjajile i gledale me bez treptaja.. kako si samo siguran u sebe, pomislih.. i da spajalica nije bila već polomljena ostala bih u tom uvjerenju.. oprosti što sam ovako upao, morao sam, rekao si blago i nasmješio se.. a ja sam nas vidjela negdje daleko od ovoga kako mi prstima prelaziš po tjelu i smješiš se... i dok su mi blagi trnci prelazili po tjelu, osjećala sam miris tvog parfema u zraku i blago uzdahnula.. I??, rekao si glasno i jasam se trgnula.. rekla si da moramo popričati, odmah sam došao i evo sve sam ti rekao... ustala sam i iz latice izvadila dokumente.. zahtjev za ponudu je stigao, rekla sam i pružila ti papire, molim te odgovori još danas ako je tvoja firma zainteresovana za ovaj posao... oprosti to je sve što imam da ti kažem, sad žurim na sastanak u banku.. izjurila sam van.. (prepoznaj se i nereci ni rijec 25.01.2008., 10:23:30)