Velik prostor u novome broju dan je Hrvatima izvan Hrvatske ponajprije u izviješću o zauzimanju nuncija D ' Erica u Banjoj Luci za omogućavanje povratka na svoja ognjišta Hrvatima katolicima, te u intervjuu s dr. Slavenom Bačićem, predsjednikom Hrvatskog nacionalnog vijeća u Republici Srbiji.

Ipak, Rakovica i okolna sela okupirana su 20. studenog 1991. i oko 3000 Rakovičana, Drežničana i mještana okolnih sela moralo je s vrećicama u rukama napustiti svoja ognjišta i privremeni smještaj potražiti diljem Hrvatske.

A upravo oni su, nedavno, u sporazumu s à esima pristali na nemoguà ¦ nost povratka Sudetskih Nijemaca na svoja ognjišta.

U razgovoru za Nezavisne novine, Čordaš je Sanaderov dolazak u Banja Luku, ocijenio kao pitanje od najvećeg značaja: Posjet premijera Sanadera je od nemjerljiviog značaja za Hrvate u RS, a posebno za one koji su ovdje živjeli i koji imaju želju vratiti se na svoja ognjišta.

Ukazujući i uvažavajući nesporne povijesne činjenice potvrđene vjerodostojnim pisanim dokumentima, da je samo s područja istočne Like južno od Udbine, u potpunosti istrijebljeno oko 21. 000 tisuća Hrvata katolika, da su njihova sela i Crkve gotovo do temelja uništeni, zemljišne međe preorane, a zemljišne knjige uništene (spaljene) u cilju zatiranja svakog traga njihova življenja na tom prostoru i njihova mogućeg kasnijeg povratka, što sve rezultira ne vraćanjem im njihove imovine do današnjeg dana i nemogućnošću povratka potomaka tih sasvim nevinih i izbjeglištvom srećom spašenih žrtava na svoja ognjišta, četnički ustanak u Srbu 27. srpnja 1941. uistinu je zločin genocidnih razmjera, čina i naravi.

Pri tom se često ističe donekle netočan podatak da je iz RS protjerano 220.000 Hrvata koji se nikako ne mogu vratiti na svoja ognjišta.

Bilo je to s Udbinjanima koji su uoči sv. Lucije 1942. morali napustiti svoja ognjišta.

Sve tri župne crkve spaljene su početkom Drugog svjetskog rata, a župljani katolici poubijani su ili protjerani te se do danas nisu vratili na svoja ognjišta.

Brojni su bili prisiljeni napustiti svoja ognjišta iz političkih razloga u doba komunizma.

S područja koje su kontrolirale snage HVO-a izbjeglo je 50.000 Muslimana koji su se u medjuvremenu svi vratili na svoja ognjišta.

Medjutim to se ne može reći i za 170.000 Hrvata koje je protjerala muslimanska vojska s onog područja kojeg su kontrolirali i koji se zbog izrazito neprijateljske politike Sarajeva i nakon rata, još nisu vratili na svoja ognjišta.

Koliko je hrvatska katolička zajednica u Sarajevu marginalizirana i što se čini da se Hrvati vrate na svoja ognjišta?

Govorili smo i pisali o nekažnjenim komunističkim zločinima, o Hrvatima koji se ni dan-danas nisu vratili na svoja ognjišta premda je prošlo 66 godina, te o skandaloznom udaru u trenutku promjena Ustava, kada su Hrvati izvan domovine praktički ostali bez prava glasa na izborima.

Kakav bolesnik.... Onda bi bilo 3 milijuna nezaposlenih.... Kroz čitavu povijest su Hrvati morali napuštati svoja ognjišta jer nisu imali od čega živjeti.... Prije sto i više godina su odlazili u Južnu i Sjevernu Ameriku.... Nakon 2. svj.rata u Njemačku, Australiju... Nakon Domovinskog Rata prisiljeni su na odlazak u Kanadu... To je naša realnost... Uvijek smo rješavali nezaposlenost, neimaštinu s iseljavanjem.... Ne znamo imati svoju državu, oko nas je zakon mita, korupcije, pljačke... Uvijek smo bili nečije sluge... to nam je u krvi... Živjeli...

Mnogi su za vrijeme ratnih stradanja u BiH morali napustiti svoja ognjišta i naći utočište u Hrvatskoj.

" Žrtve Škabrnje i Vukovara nisu bile samo žrtve za svoja ognjišta, jer je neprijatelj čineći masakre u tim mjestima slao poruku i drugima da bježe sa svojih ognjišta.

Mnogi Vinkovčani branili su Vukovar, mnogi Vukovarci bili zbrinuti u gradu na Bosutu do povratka na svoja ognjišta.

Kršćanskoj zajednici BDM Kraljice sv. Krunice Opatovac ovo je peti susret s nadbiskupom Srakićem po povratku na svoja ognjišta iza Domovinskog rata.

Ubojstva, progoni i razaranje te osnivanje Republike Srpske nakon završetka agresorskog rata dopustili su da se tek manji broj Hrvata vrati na svoja ognjišta.

Procjenjuje se da je od više od 500.000 folksdojčera, koliko ih je živjelo na području Jugoslavije do potkraj Drugoga svjetskog rata, oko 240.000 bilo evakuirano pred naletom Crvene armije i jugoslavenskih partizana i nikada se više nisu vratili na svoja ognjišta.

1995 Hrvatska je oslobođena od oružane agresije, od JNA i četnika na crti bojišnice nada ljudi i prognanika da ćese vratiti kući na svoja ognjišta, da će podići imanja iz pepela i da će živjeti u Hrvatskoj poput švicarske ne jenjava.

Šokci su početkom 17. st., napuštajući svoja ognjišta i seleći se iz hrvatskih krajeva na mirnija i sigurnija mađarska prostranstva, ponijeli sa sobom i stari poganski običaj pravljenja i oblačenja masaka raznovrsnih mitskih bića.

Veselio se svakoj obnovljenoj kući i crkvi, a napose povratku vjernika na svoja ognjišta.

Nastala je u surovoj agresiji i časno je izvršila povijesnu zadaću: oslobodila je jednu trećinu okupiranog teritorija i vratila prognane na svoja ognjišta.

Ono malo žitelja koji su preostali ili su se vratili na svoja ognjišta, mahom su starci.

Ako to i jest lavež pasa, to je lavež pasa čuvara koji čuvaju svoja ognjišta.

Neki međunarodni diplomati su Miloševiću dali šest mjeseci da pokori Hrvatsku ali na sreću to nije uspjelo jer su hrvatski branitelji pokazali odlučnost da obrane svoja ognjišta.

Znao sam da sam nedužan i osjećao sam da kao dotadašnji zapovjednik HVO-a srednje Bosne trebam ponijeti teret odgovornosti za sve tamošnje pripadnike HVO-a, a posebno za one koji su časno braneći svoja ognjišta stradali i zbog interesa Hrvatske.

Čemu ili komu trebaju najviše zahvaliti? Zahvaliti se mora prije svega žrtvama i spoznaji da branimo svoja ognjišta, zatim jedinstvu naroda, franjevcima, koji su bili veliki duhovni i moralni oslonac, te moralnoj pomoći koja je stizala od prijatelja.

Stanovništvo u izolaciji je već tada polako počelo napuštati svoja ognjišta i odlazilo u potragu za boljim životom.