O hvala Ti što svraćaš pozornost na mene.

Gospodine, što je čovjek da se za nj brineš i da ne njega svraćaš svoju pozornost? (usp.

Nije važan sadržaj sna, ni šta smo radili, nego što mi uporno svraćaš u snove i provjeravaš da li si tu.

Ako te razumijemo, zbog toga i u svojoj velikoj muci svraćaš svoj pogled na njih i želiš ih utješiti.

evo svratila ja usput samo da ti se javim onako bezveze i bez obaveze jer sitila se ja da prvi put nisam ostavila komentar ko što ga i obično ne ostavljam pa pučem sebi rukom o čelo i pomislih pa jebemumate jesi primitivac pa ne budi takvo blašče javi se čovjeku koji put da zna da svraćaš a ne ko neki mutavi tuntle da mu tu sliniš i dašćeš po ekranu i zlorabiš njegov intelektualni trud a on jadan usamljen i zabluđen plače i plače i plače jer znam ja kako on sad misli i kako on plače i plače šta niko neće da ga čita i da mu komentira i da mu piše i sve ga nešto u grudu i prsi stišće i stišće i stišće šta je toliko sati pisao i pisao i oči nad tipkovnicom gubio i sate i dane i noći zaludu budan ćulio i kose čupao uzalud mu misli se on svi njegovi trudi obećavajućeg pisca u razvoju koji obećava a jadan ni ne zna da ga neko ipak čita jer kako će jadan znat nije bolan SOA POA CIA nit susjeda Ruža nego jadan neinformiran misli da ga niko ne čita a čita ga pa reko evo pozdrav i ne zamjeri i da znaš da uvik svratin i pročitan s gušton super si mi i svakatićast dobar ti je post najbolji si legenda si zakon si cool si faca si samo tako nastavi i sve tako i onako i ako se po običaju ne javljan nemoj mislit da ne čitan a čitan obavezno čak redovito skoro pa uvik često i stoj mi dobro prijatelju aj bok svrati na moj blog

Bog te navodi da gledaš na njega i ono što je on učinio za tebe, a ti cijelo vrijeme svraćaš pogled dolje i osuđuješ Boga za čovječje grijehe.

Izvore svraćaš u potoke što žubore među brdima.

Neizmjerno sam Ti zahvalan što svraćaš svoj pogled na mene zemlju i iskazuješ mi toliku čast da me uzdižeš u svoju slavu.

Prvenstveno se brinu za sebe (use, nase, podase), pa ti Zvonkiću kad svraćaš u " svoju građevinu ", ne zaboravo ponijeti, tubu vazelina, može ti zatrebati.

Kad svraćaš svoj pogled na stvorenja, zamračuje ti se gledanje Stvoritelja.

- E, ako sutra odeš kod nje, onda od nje idi pravo kući, nemoj nigde da svraćaš - kaže jedna