Moj ranojutranji kišni susret s danom.. Nije bilo šanse otvoriti kišobran ali na svu sriću nije ni padalo tako jako.. Vitar je nosija sve osim mene.. nema šanse.. zato je gušta u mojoj dugoj plavoj kosi.. Stvarno bi bilo vrime ošišati se.. a opet drago mi je kada mi kosa leprša.. udara u obraze.. nekako se osjećam mlađe.. Uz kišicu i vitar osjećam njen miris i mekoću.. Eto kakva sam ja odnesu me misli..