(photo taken by - me.. hehe) I eto što jedan jednomjesečni odmor napravi od purgerice koja živi za svoj grad.. zaljubih se.. u zadar.. makar tamo već godinama ljetujem.. ali nikad ga nisam tako ozbiljno shvaćala kao sad.. jer otkad sam se vratila u zgb, u mislima se šećem kalelargom, uzimam svoj najdraži sladoled u gradskoj kavani.. kod najdražeg konobara.. da, onog smotanog u mornarskoj majici.. koji mi uvijek da najviše.. kod donata po milijunti put prolazim po štandovima, diveći se samoj sebi kako već, ne samo da znam sve štandove i redosljed napamet, nego čak i prodavače.. izgubim se uličicama po Varoši, no na pravom sam putu kad skrenem u Fastfood moje zadranke amy.. ona me fino nahrani pa mogu dalje.. odšetati do gardena.. s najljepšim pogledom i najboljom glazbom u gradu.. u biti, skoro najboljom.. jer ništa se ne mjeri s orguljama.. i tako, predvečer, uz najljepši zalazak sunca na svijetu, krećem prema stanu.. usput svratim po kuhani kukuruz kod volta.. kod provjerenog stričeka.. koji me s vremena na vrijeme i počasti.. (ahaha) I ništa nije ljepše nego sve to podijeliti s dragom osobom.. u mom slučaju nije bilo muško.. već draga prijateljica.. koja će rado sve to podijeliti sa mnom.. jer ovo je njen grad.. i tek sad znam zašto ga voli toliko.. jer shame on me što sam mislila da mi neće faliti.. i zadar.. i prijateljica..