Ako mi dopustite osobni ekskurs (kad već insinuirate da nešto prosvjedujem): ne samo da sam Hrvat, nego sam i čakavac, pa nemam nikakvu krizu identiteta, nisam poput štokavaca koji grčevito moraju dokazivati da im se jezik razlikuje od bosanskoga ili srpskoga, niti poput kajkavaca koji moraju paziti da ih neki Kopitar ili neki Jelinčič ne ubroje u Kranjce (i Slovenci pišu: Evropa); nemam ni talijansko prezime poput Kukuljevića Bassonija de Saccija, koji je ushtio drugi dio vlastita prezimena prevesti u Sakcinski, pa su mu odmah smetala ne samo talijanska prezimena u drugih (te je Meldolu " preveo " u Medulića), nego čak i hrvatska imena koja njegovo ograničeno znanje nije bilo kadro probaviti: jedan Gundulić, molim lijepo, Gundulić njemu nije bio dovoljno Hrvat što se zvao Gjivo, pa ga je " preveo " u Ivana, Gjono Palmotić mu je " morao " biti Junije, smetala su mu čak i hrvatska imena na - e, pa je Petre Hektorović " postao " Petar