JS-5 U većini stručne literature postojanje teškog tenka JS-5 uopće se ne spominje.

Uviđajući da je koncepcija tenkova iz I. svjetskog rata prevladana i da će nova generacija tenkova rabiti neka druga rješenja, glavni stožer Reichswehra je već u listopadu 1932. pokrenuo razvoj novog teškog tenka, čija je osnovna zadaća trebala biti pružanje paljbene potpore pješaštvu tijekom napredovanja, te borba protiv neprijateljskih tenkova.

Trojanova počela je razvoj novog teškog tenka Objekt 279. Znajući da u konkurenciji tenkova T-54/55 i T-62 (koji je u to vrijeme ušao u završnu fazu razvoja) moraju predložiti nešto bitno bolje Trojanovljeva se ekipa odlučila za revolucionarna rješenja.

Zadnji pokušaj proizvodnje sovjetskog teškog tenka bio je Objekt 770. Razvoj je počeo 1958. u tvornici u Čeljabinsku, pod vodstvom glavnog projektanta P.

Zbog toga je glavni stožer Reichswehra ubrzo odustao od ideje razvoja teškog tenka, ali je zato ideje " pješačkog " i jurišnog tenka sjedinio u jednu.

U drugoj polovici 1946. službeno je pokrenut razvoj novog teškog tenka, koji je opet dobio oznaku Objekt 260. Kako je prvi prototip dovršen 8. rujna 1946. očigledno je da je cijeli projekt pokrenut puno prije, ali bez službene potpore.

Međutim, kako je II. svjetski rat završio, a u serijskoj su se proizvodnji nalazila čak tri modela teških tenkova, tako je i Crvena armija odgađala odluku o usvajanju novog teškog tenka.

Landkreuzer P. 1500 Monster bio je prototip super teškog tenka na kojeg bi se postavio Kruppov 800 mm Schwerer Gustav željeznički top, koji je bio 10 puta veći od tadašnjih standardnih tenkovskih topova.

JS-4 Zbog toga začuđuje što kao osnova idućeg sovjetskog teškog tenka nije iskorišten JS-3 već stariji JS-2. Tajna ove odluke krije se u tome što je program razvoja teškog tenka JS-4 pokrenut 1944., usporedo s razvojem JS-3. Zapravo je bila riječ o pokušaju poboljšanja tenka JS-2. Novi je projekt dobio oznaku Objekt 701, a razvoj je dodijeljen glavnom projektantu L.

Osim toga ova je tvrtka bila uključena u razvoj i proizvodnju teškog tenka Char B1.

Umjesto toga započeo je razvoj još naprednijeg JS-10. Pravi razlog za stalna odgađanja početka proizvodnje novog teškog tenka krio se u tome što je još od 1947. u masovnoj serijskoj proizvodnji bio tenk T-54 koji je po mnogim odlikama bio znatno napredniji od teških tenkova.

Potkraj 1944. unutar Tvornice broj 100 počeo je razvoj novog sovjetskog teškog tenka s dvostrukim ciljem.

Projekt novoga sovjetskog teškog tenka pokrenut je u tvornici Kirov u Čeljabinsku početkom 1944., a u ljetu iste godine dobio je službenu dozvolu i razvojnu oznaku Kirovets-1. Naime, u ožujku 1944. provedeno je probno gađanje jednog JS-2 iz topa ZiS-3 kalibra 76,2 mm.

U osnovi Neubaufahrzeug je bio dobra osnova za razvoj još naprednijeg teškog tenka, samo da je njemačka vojska imala dovoljno vremena i novca, ili bolje rečeno proizvodnih kapaciteta, da ga može razviti.

Projektni biro SKB-2 još je tijekom 1944. započeo samostalni razvoj novog teškog tenka sa ciljem otklanjanja kroničnih problema s transmisijama.

Zbog toga je, u pokušaju da spasi cijeli projekt, Kotin na brzinu odustao od uporabe elektro-mehaničke transmisije te je ugradio klasičnu s tenka JS-4. Tako je nastao Objekt 252 koji je imao istu paljbenu moć kao i tenkovi JS-2, JS-3 i JS-4 ali je imao znatno slabiju oklopnu zaštitu u odnosu na JS-4. Zbog toga je vrh Crvene armije na kraju odbacio projekt razvoja teškog tenka JS-6 kao neperspektivan.

A onda su se, na veliko iznenađenje zapadnih časnika, pojavila ni više ni manje nego 52 potpuno nova JS-3. Pojava novoga sovjetskog teškog tenka, i to tako napredne konstrukcije, bila je pravi šok za Saveznike.

Osnovna zadaća " teškog tenka ", iz kojeg je i proizašla cijela idela " Tigera " bila proboj neprijateljske obrane.