Sa 7 godina nastupila je prvi put u milanskome Teatro alla Scala.

Od 2003. do 2005. usavršavao se na Opernoj akademiji milanske Scale (Accademia del perfezionamento per cantanti lirici del Teatro alla Scala), pod stalnim vodstvom znamenitih pjevača Leyle Gencer, Luigija Alve, Luciane Serra, Lea Nuccija te pijanista Mo Vincenta Scalere i Mo Roberta Negrija.

Uskoro su uslijedili njezini odreda uspješni debiji u trima prestižnim europskim opernim kućama (Njemačka državna opera Unter den Linden u Berlinu, Bavarska državna opera u Münchenu i Teatro alla Scala u Milanu), gdje se, među inima, predstavila u sljedećim ulogama: Služavka (Giuseppe Verdi: Simon Boccanegra), Kate Pinkerton (Giacomo Puccini: Madama Butterfly), Prva dama (Wolfgang Amadeus Mozart: Čarobna frula), Tebaldo (Giuseppe Verdi: Don Carlos) i Povjerenica (Richard Strauss: Elektra).

U istom terminu, 16. srpnja u 21.30 sati u Marijinom perivoju na Trsatu koncert će održati zvijezde s pozornica najprestižnijih teatara svijeta kao što su Metropolitan Opera, Teatro alla Scala, Covent Garden..., sopranistica Mariella Devia i mezzosopranistica Luciana d ' Intino.

Opera je bila bitan segment scenskoga života te je uvjetovala gradnju mnogih i danas reprezentativnih kazališta (1656. Teatro della Pergola u Firenci, 1737. San Carlo u Napulju, 1778. Teatro alla Scala u Milanu, 1792. Fenice u Veneciji).

Roberto Bolle rođen je 1975. u talijanskom gradiću Casale Monferrato i kao dječak započeo je školovanje u baletnoj školi milanskog Teatro alla Scala.

Prvi javni nastup imala je u sedmoj godini u milanskom Teatro alla Scala.

Prije 156 godina izvela ga je doduše talijanska trupa u gostovanju i to samo pet godina nakon svjetske praizvedbe, koja se dogodila 14. ožujka 1847. u Teatro alla pergola u Firenci.

Svake godine Teatro alla Scala nudi profesionalno školovanje umjetnika, tehničara i organizatora čiji će rad biti povezan s opernim kućama ili svijetom zabave u cjelini.

Između ostaloga, Teatro alla Scala sadrži specijalizacijski studij za operne pjevače koji traje dvije godine te osmogodišnju baletnu školu.

Godine 1979. postao je suradnik - pijanist Baleta HNK u Zagrebu, što ga je odvelo na Bermudske otoke u Bermuda Civic Ballet, a potom i u Teatro alla Scala u Milanu gdje je radio od 1989. kao korepetitor i kao dirigent u baletnim produkcijama.

1492. Slavni moreplovac Kristof Kolumbo krenuo je iz španjolske luke Palos na put kojem se nadao pronaći pomorski put do Indije, Japana i Kine. 1778. Kada je 1776. požar uništio najljepše milansko kazalište Teatro Reggio Ducale, austrijska carica Marija Terezija, čija se vladavina tada protezala i na Milano, dodijelila je gradu prostor na kojemu je bila crkva Santa Maria della Scala, izgrađena 1381. Crkva je srušena i na tom je mjestu dvorski graditelj Giuseppe Piermarini za samo dvije godine sagradio najljepše kazalište u Italiji, nazvano Teatro alla Scala. 1832. U Rijeci je rođen Ivan pl. Zajc, hrvatski skladatelj, dirigent, pijanist i glazbeni pedagog.

Od 1979. - 1982. stalni je pijanist-korepetitor Baleta HNK u Zagrebu, od 1987. - 1989. nastavnik teorije glazbe na Glazbenom učilištu Elly Bašić u Zagrebu, od 1988. - 1989. je pijanist-korepetitor u Bermuda Civic Ballet, a 1989. producent u Koncertnoj dvorani Vatroslava Lisinskog. 1989. započinje suradnju s Teatro alla Scala u Milanu, gdje je pijanist-korepetitor u Baletu (1989. - 1999.), dirigent orkestra u produkcijama Baleta (1997. - 1999.), pijanist-korepetitor i asistent dirigentima u Operi (1999. - 2001.).

Teatro alla Scala s pravom se smatra jednim od najljepših, a i prema posljednjim statističkim podatcima, najslavnijim kazalištem na svijetu.

Nastupao je u najprestižnijim koncertnim dvoranama i opernim kućama te festivalima od Teatro alla Scala, njujorškog Metropolitana i Bečke državne opere, do festivala u Salzburgu, Aix-en-Provence i Veroni.

Teatro alla Scala s pravom se smatra jednim od najljepših, a i prema posljednjim statističkim podatcima, najslavnijim kazalištem na svijetu.

Ostvario je niz uspješnih opernih uloga u kazalištima u Zagrebu, Splitu, Rijeci i Osijeku, u Komische Oper Berlin, SNG Maribor, SNG Ljubljana, Opera Graz, Teatro Gaetano Donizetti Bergamo i u Teatro alla Scala u Milanu.

Knjiga obiluje fotografijama i posterima, izdalo ju je milansko kazalište Teatro alla Scala, a uredio Alberto Triola.

U istom terminu Riječane i njihove goste arijama iz poznatih opera zasigurno će oduševiti sopranistica Mariella Devia i mezzosopranistica Luciana d ' Intino, zvijezde s pozornica najprestižnijih teatara svijeta kao što su njujorška Metropolitan Opera, Teatro alla Scala u Milanu, londonski Covent Garden...

Giorgio Surian počeo je učiti pjevanje kod gospode Nade Auer i Carmen Vilović u Rijeci, a nastavio sa velikanima poput Gianpiera Malaspine, Antonia Beltramija, Tulia Pendolie, Edoarda Lantredija, Cloda Thiolasa, što je rezultiralo nastupima diljem svijeta na opernim pozornicama najvećih teatara (Teatro alla Scala - Milano, La Fenice - Venecija, Teatro del Opera - Rim, Covent Garden - London, Wiener Staads Opera - Beč, L ' Opera - Pariz, Metropoliten Opera - New York...).

Tako će njegovi posjetitelji na Trsatu moći uživati u opernim arijama u izvedbi MARIELLE DEVIA i LUCIANE D ' INTINO, zvijezda s pozornica najprestižnijih teatara svijeta kao što su njujorška METROPOLITAN OPERA, TEATRO ALLA SCALA u Milanu, londonski COVENT GARDEN...

Bila je to vrlo rafinirana i zanimljiva sezona, nedvojbeno uspješna, s umjetničkog i komercijalnog gledišta (uprkos rijetkim rasprodanim predstavama), ne samo za Teatro alla Scala nego i za novu zgradu.

Teatro alla Scala u 19. stoljeću.

Laganom šetnjom obilazimo uži centar, čuveni Teatro alla Scala usput izvana ne ostavlja takav dojam - stižemo do Duomo s impresivno čipkastom kasno gotičkom katedralom.

Godine 2003. odlazi na dvogodišnje usavršavanje u Teatro alla Scala (Accademia del perfezionamento per cantanti lirici del Teatro alla Scala) u Milanu.

Njegova knjiga Kazalište po modi (Il teatro alla moda) niz je nemilosrdno ironičnih preporuka jednoj a la mode družini o svakom obliku njezinih djelatnosti: pisanja libreta, skladanja partitura, računovodstva ⠀ i naravno postavljanja na pozornicu.

Studirao je istovremeno povijest umjetnosti na Filozofskom fakultetu i kompoziciju na Muzičkoj akademiji u Zagrebu u razredu Stanka Horvata, odabrao je konačno glazbu i diplomirao 1987. Radio je različite poslove u glazbenoj struci pa je bio korepetitor Baleta HNK u Zagrebu, Bermuda Civic Ballet-a i Baleta milanskog Teatro alla Scala, u kojem je i asistirao dirigentima u Operi, potom je postao nastavnikom teorije na Glazbenom učilištu Elly Bašić u Zagrebu i Muzičkoj akademiji, na kojoj postaje docentom, a potom (1998.) i izvanrednim profesorom na Odsjeku kompozicije i teorijskih predmeta.

Intenzivno nastupajući u Hrvatskoj i inozemstvu, od Kanade do Indije, od Rusije do Južne Afrike - između ostalog, u austrijskom parlamentu u Beču, Papinskom institutu za crkvenu glazbu u Rimu, firentinskoj palači Pitti, Kamani Auditoriumu u New Delhiju, Amici del Loggione del Teatro alla Scala u Milanu, moskovskoj dvorani Čajkovski - taj iskusan ansambl mladih glazbenika s uspjehom se iskušao i na nekoliko prestižnih međunarodnih natjecanja, a na trima od njih bio je apsolutni pobjednik: osvojio je prve nagrade na Trofeu Kawai u Tortoni (Italija, 1996.) i na natjecanju Simone Salmaso u Viareggiu (Italija, 1998.), te Grand Prix na festivalskom natjecanju Ghitaralia u Przemyślu (Poljska, 1998, nakon čega je Zbigniew Dubiella u časopisu Swiat Gitary objavio: Već dugo godina nisam čuo nešto tako uzbudljivo? nakon njihove izvedbe, sve što možete učiniti jest izaći i povikati: Viva guitarra).

Na čelu žirija je Jean-Christophe Maillot (koreograf i direktor Les Ballets de Monte Carlo i pobjednik Lausannskog natjecanja 1977. godine), a osim njega tu su i Darcey Bussell (bivša prvakinja The Royal Ballet iz Londona, pobjednica natjecanja 1986. godine), Sue-Jin Kang (prvakinja Stuttgard Ballet iz Njemačke, koja je pobijedila u Lausanni 1985. godine), Nancy Raffa (profesorica baleta u American Ballet Theatre iz New Yorka, koja je pobijedila 1980. godine), Emma Sandall (koreografkinja u Ludwig Dance Company iz Pertha, koja je pobijedila 1994. godine), Miyako Yoshida (bivša prvakinja The Royal Ballet iz Londona, pobjednica 1983. godine), Jose Martinez (umjetnički direktor National Dance Company of Spain iz Madrida, koji je slavio u Laussani 1987. godine), Goyo Montero (direktor baleta i koreograf iz S taatstheater Nuernberg Ballett, pobjednik 1994. godine) te Frederic Oliveri (direktor plesnog odjela i baletne škole Accademia Teatro alla Scala iz Milana, pobjednik 1977. godine).

Nastupao je u svim značajnim koncertnim dvoranama kao što su: dvorane Berlinske i Minhenske filharmonije, bečki Musikverein i Konzerhaus, Théatre des Champs-Elysée u Parizu, Accademia di Santa Cecilia u Rimu i Teatro alla Scala u Milanu.