Danas je ispitivanje gorljivosti jedno od važnijih ispitivanja kojima se podvrgavaju tekstilne podne obloge.

Tekstilne podne obloge su udobne i daju odličnu akustiku zajedno s velikim mogućnostima dizajna.

Za utvrđivanje debljine donje ili stražnje strane tekstilne podne obloge koristimo metodu koja je opisana u standardu SIST EN 1318 pod naslovom »Tekstilne podne obloge Utvrđivanje vidljive debljine donje strane«.

Prikaz rezultata i zahtjevi za pojedine tekstilne podne obloge Sve ispitane uzorke trebaju pregledati tri neovisna ocjenjivača, koji potom daju svoje mišljenje s obzirom na opise navedene u tabeli 1.

Slika 2: Ispitivanje tekstilne podne obloge na Lissonovom uređaju Tretrad Prilikom ispitivanja kotač izvodi oko 500 ciklusa, nakon čega iznova provjeravamo silu opterećenosti uzorka, koja mora iznositi 200 10 N; nastavljajući ispitivanje, uređajem izvodimo odgovarajući broj novih ciklusa, koji smo prethodno odredili prilikom podešavanja uređaja.

Na uzorak tekstilne podne obloge se pri donjem pritisku od 2 kilopaskala polaže uteg, koji na donjem dijelu ima okruglu nogu površine od 300 do 1000 kvadratnih milimetara.

Da bismo utvrdili kolika je izdržljivost neke tekstilne podne obloge prilikom njezinog opterećivanja stolcem na kotačićima, ispostavljamo je ekscentričnom kružnom gibanju triju kotačića.

C. promjenu boje, koju utvrđujemo uporabom velike sive skale; promjena boje može biti posljedica - zasjenjenost (engl. shading) - prilikom uporabe se na pojedinim mjestima pojavljuju trajne »sjene«, koje nastaju radi promjene izgleda niti, kod koje petlja ili vlakna u niti mijenjaju svoj smjer ležanja (položaj) s obzirom na smjer ležanja obližnjih petlji ili vlakana, - boje postaju svjetlije (engl. whitening; chalking) - boje na obojenoj tekstilnoj oblozi postaju sve bljeđe, što je vidljivo tijekom uporabe, a nije posljedica namjernog izbljeđivanja ili promjene orijentacije niti, - izblijeđivanje (engl. fading) - napredujuće i nepovratno smanjivanje intenziteta boje tekstilne podne obloge, koje se može zapaziti na pojedinim mjestima ili po čitavoj površini podne obloge; ovo gubljenje boje opažamo kao svijetliju boju ili promjenu tona boje podne obloge; izvor izblijeđivanja su vanjski utjecaji, primjerice - svjetlost ili plinovi, koji utječu na boje i pigmente, - sjaj (engl. glossing) - napredujuće i nepovratno povećavanje refleksije uporabne (hodne) površine tekstilne podne obloge; nastaje kao posljedica mehaničke deformacije poprečnog presjeka tekstilnih vlakana, - »krvarenja« boje (engl. colour bleeding) - prelaženje boja s jednog na drugo područje podne obloge kada se ona nađe u dodiru s tekućinom, - zaprljanost podne obloge nenamjernim prijenosom boje (engl. staining), - zaprljanost nečistoćama (engl. soiling).

Tekstilne podne obloge mogu se zapaliti uslijed različitih uzroka.

Naime, tekstilne podne obloge namještene su u prostoru vodoravno, uslijed čega se plamen po njima širi kasnije nego po okomito postavljenim tekstilnim proizvodima, poput zavjesa ili odjeće.

Tepisi predstavljaju tekstilne podne obloge ručne ili strojne izrade izrađene od prirodnih ili umjetnih materijala.

Pri tome možemo ocjenjivati prema postupcima koji su opisani u dva standarda: SIST EN 1471 (Tekstilne podne obloge - Ocjenjivanje promjene izgleda) i ISO 9405 (Textile floor coverings - Assessment of changes in appearance).

Kao što je navedeno u 2. dijelu, tekstilne podne obloge dijelimo prema vrsti uporabne (hodne) površine na sagove i podne prekrivače.

da se polipropilenska vlakna BCF (PP-BCF) većinom koriste za tekstilne podne obloge.

Naročite prednosti ovog tipa tekstilne podne obloge su:

Metoda kojom to utvrđujemo opisana je u standardu HRN EN 1963, Metoda B (Tekstilne podne obloge Ispitivanja uz uporabu Lissonovog uređaja Tretrad).

Metoda kojom to utvrđujemo opisana je u standardu HRN EN 1963, Metoda B (Tekstilne podne obloge Ispitivanja uz uporabu Lissonovog uređaja Tretrad).

3. Svojstva materijala U svakom zatvorenom prostoru susrećemo se s brojnim materijalima koji su pogodne hranjive podloge za razvoj plijesni: tapete s celuloznim vlaknima, organske komponente unutarnjih premaza i žbuka, tekstilne podne obloge, vuna, koža kao i svi sintetički materijali.

Ispituju se tri uzorka tekstilne podne obloge veličine 100 x 100 milimetara, koje smo prethodno kondicionirali.

Postupak ispitivanja pomoću stolca na kotačićima opisuje standard HRN EN 985:2004 (SIST EN 985) pod nazivom Tekstilne podne obloge ispitivanje pomoću stolca na kotačićima (u izradi je također i međunarodni standard, koji će se zvati »Resilient, textile and laminate floor coverings Castor chair test«; osnova tog standarda - ISO/DIS 4918 bio je izdan 2007. godine).

Standard još nije preuzet kod nas, ali se koristi za sve strojno izrađene tekstilne podne obloge.

Iz prakse znamo da su tekstilne podne obloge izložene najrazličitijim opterećenjima (hodanje, namještaj, itd.).

Pamuk se najviše koristi u odjevnoj industriji, ali često i za nečupane tekstilne podne obloge podne prekrivače.

Danas se koristi za izradu osnovne pređe ili kao osnova za tekstilne podne obloge, a povremeno i za hodnu površinu kod određenih namjenskih tekstilnih podnih obloga, na primjer otirača pred pragom i prostirača u kupaonicama.

Budući da su tekstilne podne obloge sastavljene iz jedne ili više vrsta tekstilnih vlakana, ispitujemo ih u onim oblicima u kakvima ih i koristimo, i to pojedinačno, s obzirom na vrstu vlakna.

Postupak ispitivanja Iz tekstilne podne obloge trebamo izrezati dva uzorka, koji se prije ispitivanja klimatiziraju 24 sata u standardnoj atmosferi.

Ma koliko se možda učinilo neobičnim, treba reći da i voda može oštetiti tekstilne podne obloge.

Iz tekstilne podne obloge izrežemo dva uzorka najmanje veličine 125 1 mm po dužini (u smjeru izrade obloge) x 200 2 mm po širini.

Tekstilne podne obloge mogu se zapaliti uslijed različitih uzroka.

Utvrđivanje postojanosti na raslojavanje znači da treba odrediti onu silu koja je potrebna za odvajanje pojedinih slojeva tekstilne podne obloge.