Županijski sud u Osijeku proglasio ga je krivim i osudio na kaznu zatvora u trajanju od 8 godina (maksimalna kazna), zbog toga što je kao predsjednik Vlade Srpske oblasti Slavonija, Baranja, i Zapadni Srem, u drugoj polovici 1991. i prvoj polovici 1992. godine djelujući u sklopu općeg plana stvaranja tzv. Velike Srbije, svojim političkim i javnim istupima navodio i usmjeravao srpsko pučanstvo da se vojno organizira i udruži radi protjerivanja cjelokupnog nesrpskog pučanstva kao i uništavanja njihovih povijesnih i kulturnih obilježja, pa su u ostvarenju njegovih nakana Jovan Rebrača, Mile Jajić, Savo Šarčević, Dušan Rebrača, Božo Vidaković, Dragan Čugalj, Savo Grnović i Dušan Vidović u naselju Tenja organizirani u tzv. Teritorijalnu obranu, ali i druge neformalne skupine, djelujući prema njegovim smjernicama, organizirali i provodili prisilne radove za Hrvate i pripadnike drugih nesrpskih naroda, ograničavali im slobodu kretanja, provodili zastrašivanja i prijetnje smrću, pljačkanje njihove imovine, miniranje kuća, pa su tako ubijene 23 osobe, da bi konačno 20. travnja 1992. iz okupirane Tenje bilo protjerano 98 Hrvata i pripadnika drugih nacionalnosti.