Teta Valerija sa svojom prosječnom penzijicom ispod 3.000,00 ovdje je zbilja van svake konkurencije.

A evo što je bilo s pištoljima - teta Valerija je prije nego su je Hitnom otpremili u bolnicu, uspjela sakriti oko 4 ili 5 startnih pištolja u dnu kuhinjskog ormara, ali nije stigla da ih neopazice gurne u smeće.

Da mu teta Valerija s osobitim zadovoljstvom u žaru svađe neće spustiti gdje su i kako nestali i tko ih je bacio bilo je više nego sumnjivo

Po njenom savjetu pištolje sam maknula iz kuće, ali ih nisam bacila u smeće kako je teta Valerija tražila, nego sam ih spremila kod sebe.

Ako teta Valerija prva dođe i ne nađe pištolje, sve pet.

I tako sam par kila gvožđurije odteglila k sebi, a teta Valerija je bila vrlo zadovoljna kad sam ju izvijestila da je sve obavljeno po njenoj želji.

A tetak Valentino je isto bio vrlo zadovoljan i lijepo me pohvalio kako sam dobro postupila, usput bijesno psujući svoju " glupu i ludu " ženu, jer je i dalje imao manjak u svojoj kolekciji (naime, teta Valerija je ipak uspjela poneki komad prošvercati van iz kuće u smeću..) Sav ozaren vadio je jedan po jedan pištolj iz vrećice u kojoj sam ih donijela i pomno ga pregledavao.

Dakle, stali smo kod toga kad se moj tetak Valentino, pred Božić 2005. odlučio vratiti na svoje opustjelo obiteljsko ognjište, jer teta Valerija je tada bila u bolnici na liječenju, a Ludmila zna se u Vrapču, i to već duže vrijeme, jer se teta Valerija zbog bolesti više nije mogla brinuti za nju, pa ju zato nisu niti puštali kući.

Dok je teta Valerija boravila u bolnici, ja sam se brinula za nju, prala i nosila joj čisti veš u bolnicu i nabavljala joj sve što joj je trebalo.

Dok sam tako s jedne strane namirivala tetka Valentina, na drugoj sam morala i redovno u bolnicu posjećivati tetu Valeriju, koja je opet jedva dočekala i detaljno me ispitivala da joj opišem kako njena suparnica izgleda - teta Valerija naime nikad nije vidjela gospođu s kojom je njen zakoniti suprug živio tri desetljeća

Teta Valerija se kao svaka pristojna žena grozila oružja, ali nije ništa poduzimala protiv toga, a niti se sjećam da je pretjerano prigovarala, osim u slučaju kad bi joj tetak Valentino po povratku iz lova slavodobitno na stol bacio jarebice, lještarke, divlje patke ili šta je već ulovio, prepune sitne sačme, tako da se prilkom jela moralo paziti na te sitne metalne kuglice više nego na kosti.

Za to vrijeme teta Valerija je u bolnici bila na sto briga i muka, strašno zabrinuta za svoju jedinicu Ludmilu.

Teta Valerija je i mene uspjela nagovoriti da odem u Socijalno i tražim da Ludmilu smjeste natrag, no ništa nije pomoglo, doslovce su rekli - dok se nešto ne dogodi, naravno van zakona, oni ne mogu ništa poduzeti

Prvo sam se morala malo osvrnuti na obiteljsku anamnezu da bi imali bolje razumijevanje i uvid u dinamiku odnosa unutar ove vanserijske obitelji s kojom imam bliske kontakte treće vrste od svog rođenja, a koju čine moj tetak Valentino, teta Valerija i njihova jedinica Ludmila, moja sestrična.

To što je teta Valerija bila pozvala policiju kad joj je tetak raspalio pod nosom iz plašljivca, sada mu je došlo kao bogom dana kamuflaža - sad je smio i iz topa da ga je imao

Kad bi ga teta Valerija konačno uspjela koliko-toliko trijeznog dobiti na telefon, odmah bi je se riješio - " Ništa ti ne brini, ovdje je sve u redu " Tres

Teta Valerija se srećom izvukla sa onim ratama od povrata duga umirovljenicima, ona se za svoje rate odlučila po ubrzanom modelu, bez počeka od dvije godine

Teta Valerija mi je strogo naredila da ne smijem ni riječi zucnuti njenom zetu o Ludmilinim hospitalizacijama, jer da je ona to sve njemu lijepo objasnila i ne želi da o tome kruže kojekakve priče.

A i teta Valerija mi je također zamjerila što sam mu rekla i ljuti se i dan danas zbog toga

Ispalo je da ona smatra kako je moja sestrična Ludmila totalno retardirana, a teta Valerija još i u gorem stanju, tj. u komi i samo što nije podlegla

Rekoh da je teta Valerija normalna osoba s kojom redovno kontaktiram i da joj zdravlje hvala bogu ide na bolje.

Ali teta Valerija je bila drugog mišljenja.

Zbilja, zašto bi meni išta ostavio, pa ja mu nisam ni rod... a sudeći po njegovim pričama nije ni Ludmila... i teta Valerija samo što " nije crkla " (- iz njegovih usta)..., a život je pred njim

Čak je imala svoju osobnu pedikerku koja joj je redovno dolazila u kućne posjete, a čijim se uslugama znala zadovoljiti i moja teta Valerija, kojoj se kao dami u ozbiljnim godinama i s ponešto viška kila bilo već malo teže saginjati do nožnih prstiju.

No uživanje u alkoholnim pićima nije bila jedina mana koju mu je teta Valerija zamjerala.

Od tete Valerije se nije sudski rastao, a niti je moja teta Valerija ikad postavila pitanje rastave.

Teta Valerija se zbog ove druge manije daleko više živcirala nego kad bi joj pod zubima zaškripali dijelići sačme iz nedjeljnog ručka.

Teta Valerija nije bila nimalo oduševljena ovim hobijem svog muža i s jednakom ustrajnošću s kojom je on prikupljao te svoje neophodne kućne potrepštine, ona ih je neumorno bacala u smeće.

Jedino sigurno mjesto za tetkovu kolekciju bila je njegova radna sobica koju je uvijek držao pod ključem i tavan na koji se teta Valerija zbog nespretnog pristupa preko kućnih lojtri nikad nije usuđivala.

Teta Valerija je bila presretna zbog ove neočekivane pomoći i na sva usta je hvalila svog novog zeta.