Kao kLinac dvanaestogodišnjak, krenuo sam u dom kako rekLi bi popravnjak, upoznao sam tamo razno razne dječake, neke purgere pa čak i seLjake, koji su me znaLi maLtretirati kao: Ej maLi, tamo su biLi neki čudni odrasLi Ljudi, govoriLi mi svako jutro: ALo novi daj se probudi, i pričaLi mi priče kako su oni završiLi neki studi, tako prošLa nekoLicina raznih dana kada krenuo ja u škoLu, zbog izLaska u grad prodav o odgajateLjima svaki dan novu foru, jer nije mi se daLo učiti i sa škoLom mučiti, radije sam odLazio iza škoLe pušiti, tada upoznah onu pravu ekipu koja potječe iz Dubrave, braniLi me oni od svih pa čak i od ekipe šugave, sa njima u životu prošao sam sve i svašta, imao sam sve šta mi požeLjeLa mašta, zbog sebe i svog života završio sam škoLu sretno, počeo sam da pišem textove i snimam ih spretno, jer kada primim ja taj majk u ruke, sve rješavam s LjubavLju i bez muke, krenuo sam da živim samostaLno uz maLu pomoć majke, oca nemam živim sa Ljubavi sretnom i ne voLim nikakve cajke.