Umrla je.u nedjelju oko podne.još uvijek nisam skroz svijesna činjenice da je nestala.... zauvijek nestala... sada pišem o ovome, ali ne prihvaćam to... ne prihvaćam činjenicu da ju nikada više neću vidjeti... nikada više zagrliti... nikada više čuti kako zove moje ime... nikada više vidjeti njen prekrasan osmijeh... iako imam neki osjećaj da je ovako možda bolje, za sve a ponajviše za nju, jer stvarno se mučila... toliko ju je prokleto boljelo da je pitala tko će ju ubiti jer više nije mogla.... znam da bog ima opravdan razlog za svaku svoju odluku.i zato želim da mi neko kaže zašto je ona umrla? a bog ako postoji napravio je veliku grešku jer je svijetu oduzeo jednu prekrasnu osobu.ona da ima mrvu kruha, ne bi ju podijelila-dala bi ju.ja se još uvijek borim s činjenicom da je sve što je ostalo od nje slika, marama i sjećanje... neznam šta da napišem.... nikada neću zaboraviti njezin osmijeh kada me vidjela prije 2 tjedna... nikada neću zaboravit njezin miris po sviježe pečenom kruhu... nikada neću zaboraviti osjećaj njezine dječji meke kože pod svojim prstima... nikada neću zaboraviti okus njezinog kruha... nikada neću zaboraviti kako me uvijek branila, čak i kada sam bila kriva... pomisao da ću doći u bosnu i da ju neću vidjeti, da me neće zagrliti užasno me zastrašuje... znam da ona ne bi htjela da plačem.... ali ne mogu... željela bi ja je se sjećam s osijehom na licu, i hoću samo sada ne... sjećat ću je se s osmijehom na licu zbog svih lijepih stvari, ali sada upravo zbog toga moram plakati, jer tih stvari nema i nikada ih više neće biti... ne s njom... cijeli dan slušam r. e. m. ' losing my religion ' jer je kako napisana za mene... oh no I ' m sad too much, I haven ' t it said enough... I thought that I heard you laughing, I thought that I heard you sing, I think I thought I saw you try, but that was just a dream, that was just a dream... jer stalno očekujem da sljedeći put kad odem u bosnu ona će me čekati, a onda... boli, užasno boli... svaki put kad mi netko dođe izrazizi sućut ili kad nekome trebam reći da je umrla imam osijećaj da se gušim i počnem plakati... želim da mi netko kaže da je još uvijek tu i da jedva čeka da me vidi... jer i ja nju želim vidjeti.... bako nadam se da si sretna i da te ne boli... volim te i nikada te neću zaboraviti.... svima ću pričati o tvom smislu za humor i tvom daleko najboljem kruhu na svijetu.... tvoju maramu ću čuvati cijeli život i kada te budem trebala stisnut ću ju i znati da si samnom..