tìmār m <G timára>

DEFINICIJA

1. pov. posjed dobiven kao nadarbina vezana uz osobu i zasluge u Osmanskom Carstvu; u načelu se nije mogao naslijediti
2. reg. a. njegovanje, čišćenje i uredno hranjenje konja b. nastojanje oko čega; briga, njega

ONOMASTIKA

pr. (etnici ili nadimačka): Timárac (140, Požega, Sisak, Zagreb, Nova Gradiška, Osijek), Tìmarić (Valpovo)
top. (naselje): Timárci (Sisak, 366 stan.)

ETIMOLOGIJA

tur. ← arap. timār: njegovanje bolesnika

SINONIMI I SLIČNE RIJEČI

timara, posadnika, čifluk, sandžak-bega, mehmed-beg, sandžakbeg, harambaše, kadiluk, ferman, ćehaja, nahiji, defter, beg, ahmed-paša, podor, sandžak-beg, sandžakbega, bega, grbovnik, vezir

PRIMJERI U REČENICAMA