U jednom trenu smo čak prošli kraj nekih ljudi koji žive u improviziranom naselju u šatorima od nekih krpa i kartona te se griju na vatru... doista me nekako srce zaboli i osjećam se krivo kad ja u autu sjedim slušajući mp3, tipkajući na mobitel i samo projurim pored njih.... Ma znam ja da u tom trenu nisam mogla ništa napraviti, ali osjetila sam neku tugu i suosjećanje.