Ne, nije samo prazni mrak crijeva upravljao svijetom u prošlim tisućljećima, nego i nešto drugo, skrivenije, ružnije i sramnije, pred čime je vapijući želudac dirljiv i opravdan, kao bol djeteta što ne dopire u svijest i stoga nikada prije nije moglo biti shvaćeno: u svijest naime dospijeva samo njemu slično, nešto nalik na samu misao.