Pa i to da je u tisućama Hostija istovremeno, razumljivo je utoliko što je i naš lik isti u tisuću komadića zrcala.
Pa i to da je u tisućama Hostija istovremeno, razumljivo je utoliko što je i naš lik isti u tisuću komadića zrcala.
Danas će, kaže, sve biti na svojem mjestu; svaka figura iz Svete noći i svaki od tisuću komadića ove zelene ' ' livade ' '.
neznam, ja sam zbunjena, mislim, vidli ste kakav mi je komentar napisala, pa mi danas pošalje poruku da dojdem na msn i na kraju napiše volim te, theeeee?????????? ' niš mi jasno, možda mi ni netreba bit jasno, ma, bzvz. neznam kaj da pišem, pa tak pišem gluposti, inaće sam prestala pisat priće, to nije dobar znak, jerbo me to držalo na ovom fucking svijetu. ma, ako želite mogu napisat nešto, samo mi recite naslov i ja pišem naravno, naslov može bit bilo kakav, ali ovo ostalo je moja mašta. npr. imale smo nešto.. to smo i izgubile.. neznam kad i neznam gdje.. ali izgubljeno je.. skupljam ostatke moga srca.. koje si tak lijepo razbila.. bacila u pod.. tisuću komadića.. nema ih više.. nema šanse za sastavljanje.. sve je gotovo.. izgubila sam.. oslabila.. nema povratka.. odlazim.. od tebe.. od sebe.. od nas.. negdje.. nije bitno gdje.. samo da je daleko.. od tebe.. mrzim te.. voljela sam te.. volim te i dalje.. makar nemam razloga.. voljeti te je kao voljeti aktivni vulkan.. erupcije su svakodnevne.. iznenadne.. ali podnosila sam ih.. do sad.. kad si me razočarala.. kad si me ostavila.. sama.. nisam mogla.. niti nemogu.. voljela bi plakat.. za tobom.. nemogu.. nema suza.. nema rijeći.. samo patnja.. i bol.. i samoća.. strah.. bojim se.. samoće.. ali i ljubavi.. i zato je sad sve gotovo.. nisam znala.. ni ti.. nismo mogle.. prerazličite.. ili možda preslične?.. neznam.. nije ni bitno.. sad više ništa nije bitno.. samo da ti želim svu sreću ovog svijeta.. za tebe.. i onog koga češ voljet.. bilo kad.. bilo gdje.. čuvam te.. zauvijek.. u svom srcu.. u svom tijelu.. čuvam te.. nedam.. nedam se.. smirena sam.. čiste glave.. čistog srca.. slomljenog.. ali čistog srca.. slomljena duša.. to je ostalo.. od nekad nasmijane cure.. sad je ta cura samo olupina.. olupina jednog čovjeka.. koji je volio.. krivo, ali jako.. i propao je.. da.. propala sam.. odavno.. ali nisam bila svjesna.. sad jesam.. i nije mi bitno.. sretna sam.. neznam zašto.. ali jesam.. eto, to je prića koju sam sad bzvz napisala, ako vam se sviđa recite mi pa da napišem još neke priće... da, ajd sad vas pozdravljam i komentirajte mi.. pusa svima
Ponekad mi dođe da legnem na pod, zagrlim koljena i plačem, plačem dok se nebo ne otvori u pokušaju da mi dokaže da može plakati više od mene, da plačem sve dok sve ono što me u životu povrijedilo ne ispari, osuši se, rasprsne u tisuću komadića, dok vrijeme i ptice i mali krzneni sisavci ne odnesu sve što pljušti u ovoj krupi od života, sve što me mlati i lomi. za par sati, ja ću opet biti ona stara, nasmijana, i opet ću hodati gradom kao kakva nezainteresirana, flegmatična polu-buntovnica, i bit ću sve što želim da budem, i opet ću skrivati od frendova svoje povraćanje, i intenzitet svoje ogorčenosti njima, mojim brižnim voljenim roditeljima.
Kaos se širio oko njih, refl ektirajući se od tisuću komadića rasutih po podu, raspršenih kao slika čiji se okvir više ne može sastaviti.
" Našom akcijom stegnuti remen razbit će se na tisuću komadića i zato na početku ovog prosvjeda poručujemo svim političarima - Stegnite vi svoj remen, bando lopovska ", rekao je Dell ' olio za čijeg je govora jedna žena uhićena jer je iz gomile uputila nekoliko povika protiv govornika i cijelog prosvjeda.
dugo možeš skrivati se iza svega.... bježati..... glumiti da je sve u redu.... a zapravo srce i duša mira nemaju... potpuni kaos i nemir zavladaju..... kada puno pitanja se počne vrtiti... kad se vrati film..... kad zaželiš dignuti ruke od svega... sve pustiti i zatvoriti oči i samo nestati.. nikad više se ne vratiti na ovo.... nikad.... umjesto da s vremenom manje boli.... kod mene je sve gore... iz dana u dan bol raste.... a ja to nemam snage nositi... suze kapaju.... a srce se lomi u tisuću komadića... postajem sve manja i manja...... gubim sama sebe.... gubim tlo pod nogama..... toliko bi htjela prespavati sve kao jedan loš san... ali ne ide.... tu sam da patim i volim..... da volim čovjeka kojeg ne smijem..... da želim da bude dio mog života.. jer ne mogu bez njega.... istina je da je teško s njim.. a još teže bez njega.... naivna sam.. znam.... padam na lake stvari.. ali takva.. nikad nikom nisam dala ono što želim njemu... zavoljela sam ga kao nikog do sada.... zavoljela sam sve njegovo.... 03.07. 3 3
Čekajući tako ona ploča s imenom heroja na bolnici pala je raspršivši se u tisuću komadića.
Ispravak: Tradicija je da se o mrtvima priča sve najbolje samo dan i 15 minuta nakon smrti, barem u medijima, pa su se tako prije nekoliko sati različiti svjetski portali sjetili raspredati o Jobsovoj mračnoj strani uspjeha - čak mračnijoj od stanja vašeg srca kad shvatite da se vaš iPhone razbio u tisuću komadića nakon što ste ga bacili u zid jer vam se zablokirao od previše aplikacija.
Postoji velika mogućnost da je strap-on izmislio muškarac. (Čujem kako se srca lezbijki mrziteljica muškaraca razbijaju u tisuću komadića nakon što su pročitale ovu informaciju.) Ali ipak, nećemo suze liti, pravog kreatora strap-ona ne znamo. (Svaka čast tom genijalnom umu, apsolutno je kandidat za Nobelovu nagradu za seks.)
Čak sam taj dan i kupila bocu vina, ali sam je uspješno razbila u tisuću komadića i svo se vino rasulo Jurici po nogama dok smo ručali.
Taj sustav rastavlja 500 MB Lindows OS-a na tisuću komadića koji će se prebacivati neovisno i tako imati mnogo veću brzinu od tradicionalnih FTP downloada. Većina kompanija p2p mreže smatra lošim za zajednicu, ali postoje i fenomenalne komercijalne aplikacije, izjavio je Michael Robertson, Lodows CEO, počeli smo koristiti p2p kao promotivni alat, a sada poduzimamo sljedeći korak i razvijamo vlastite p2p servere koji će nam pomoći u prodaji komercijalnog softvera. (sr)
Već je u prvoj sezoni Leslie Arzt dinamitom raznesen u tisuću komadića, dok su u drugoj ubijene Anna Lucia i Libby.
Na današnji dan prije dvije godine otišao si na put bez povratka.. Izlila se i zadnja kap tvoje umorne duše.. raspršila u tisuću komadića, a onda spojila u jednu misao, misao da kažeš zbogom ovom svijetu.. I rekao si, nisi to rekao glasno nisi imao snage za to, požurio si da se ne predomisliš, napisao si da nas voliš i da tvoj potez ne utječe na naše živote, a ja se i danas pitam zašto nisi čuo naše " volimo te ".. Opraštajući se od tebe oni s kojima si bio na braniku domovine između ostalog su rekli: " kao što si i rekao da oni koje voliš nastave živjeti jedno zrnce pjeska ispalo je iz džepa nebeskom putniku, a mi čekamo da nas prođe svjetlucanje, jer svi cvjetovi budućnosti su u sjemenu sadašnjosti "..
Naime, prvi dan kad mi je Marina završavala terapiju i rekla da smo skoro gotovi, kako je zamahnula sa rukom plafonjera na hodniku pukla je i razbila se u tisuću komadića.
- jednom mi je palo i raspalo se u tisuću komadića - no to sam si sama kriva pa i nije stvarna mana:) - ne traje jako dugo - no doduše ja ga ni ne stavim puno
I mladi lončar ne gleda tu najsavršeniju posudu da je promotri i da joj se divi, nego je baca na pod, svodeći je na tisuću komadića; sabire komadiće i miješa ih sa svojom glinom [ 22 ].
Okružen ljudima iz filmskoga svijeta, priča svoj život koji se raspao, kao i njegove fotografije s voljenom ženom, u tisuću komadića.
Srce mi se raspuklo u tisuću komadića, osjećala sam da moj život više nikad neće biti isti iako ni tada kad sam gledala tatin lijes nisam bila svjesna da je to stvarnost.
Došlo je sve iznenada.... a tako je i otišlo... samo se jednog dana sve srušilo... a iz sebe ostavilo puno trnja kojeg treba riješiti.. da bi se moglo ići dalje... sve se razbilo u tisuću komadića.. i više nema šanse da se skupi u ono što je nekad bilo.... kad vidiš sve kamo vodi.. staneš i pokušaš razmisliti o svemu.. kad pokušaš srediti sebe koliko-toliko.. sve si proispitaš.. sve moguće razlike, poglede na svijet, posljedice.. tada odlučiš da kreneš put prijateljstva jer je to ono jedino što bi moglo biti... pa niti to ne dobiješ.. onda se zapitaš u čemu griješiš.. što radiš uopće tu?
Ono što tjera kolo da se okreće, prolazi prvo kroz liniju START na finišu i bez straha raskida je u tisuću komadića.
U tisuću komadića razbili su umivaonik i rastavili slavine od zida.
Ova se raspala u tisuću komadića.
Manjine o kojima govorim žele razbiti čovjeka u tisuću komadića i od tih djelića stvoriti ono što oni žele podvlači Mate Knezović, predsjednik Obiteljske stranke, koja se prije pet godina ustrojavala na način da u središte svojih interesa nije stavila naciju, ni ekonomiju, već zaštitu obitelji od opasnosti koje joj prijete.
Od zrcaleće majke, njenog sjajnog oka do pristupačnog osmijeha koji odražavaju njezinu radost u djetetu do zavodljive, ali klaustrofobične dvorane zrcala pretjerano zaštitničkih roditelja preko suicidalnog pacijenta koji se ogleda u hladnom, beživotnom zrcalu prazne kupaonice do vodene površine koja razbija Narcisovu sliku u tisuću komadića čim ju on pokuša zagrliti opisuje sjajno Jeremy Holmes u svojoj knjizi o Narcizmu.
No ipak na kraju kada bi količina negativne energije dosegla svoj vrhunac i kada bih se raspala u tisuću komadića, tek tada bih otvoreno i s puno suza rekla što mi je bilo na srcu.
Why?, Dose One i Odd Nosdam su i poslije ovog albuma radili kao dio Anticon kolektiva i bez obzira što su posijali još mnoštvo sjajne glazbe, nisu uspjeli, a vjerojatno ni pokušavali nadići ovo remek - djelo sastavljeno od tisuću komadića, od kojih je gotovo svaki sjajan.
Ima jedna tajna koja mi je slomila srce na tisuću komadića, jedna krivnja koja teži 1000 tona, preteška za jednu malu krhku djevojčicu. (nema veze s ljubavnim jadima).
Dragi je to pročitao i ne trebam ni pričat se moja idealna slika razbila u tisuću komadića.
Pišem ti.. ovde pošto nemogu nigdi drugdi.. ovde di znam da nebudeš nikad navratio.. svaki dan je prazan bez tebe, od kad si otišao, koda nedostaje dio mene.. praznina je jedino što me ispunjava.. vidim te, uz tebe sam gotovo svake noći. ponekad si tolko daleko da te nemogu ni dotaknut ma kolko se trudila.. a ponekad si tolko blizu da osjetim svaki tvoj dodir.. mogu ti reći sve, pričamo, zezamo se.. sve neriješene stvari, sve nerečene rijeći, sve smo rekli.. a onda se probudim i shvatim da zapravo ništ neznaš, da nismo ni izmjenili rijeć.. osjećam te.. svaki dan.. koda još mogu čut tvoj glas, vidjet tvoj savršen osmijeh koji bi mi popravio dan.. mogu osjetit tvoj dodir.. mogu te držat za ruku.. osjećam da si kraj mene.. makar si daleko, ja mogu osjetit da si kraj mene.. sjećanje ostalo.. sjećanje koje ubija svaki dan sve više.. vjerovala sam.. u tebe, nas.. počela vjerovat i u sebe.. svi snovi, sve rijeći, svaki tren koji smo proveli zajedno, sve se razbilo u tisuću komadića onda kad si bez rijeći otišao.. fališ mi, fali mi sve u vezi tebe. neznaš koliko boli svaki put kada me nešto posjeti na tebe, svaka pjesma, svaka rijeć, svaki pokret, svaka stvar.. svaki put kad netko spomene tvoje ime ja se sledim.. svaki put kad netko spomene tebe osjećam bol.. izgubljena sam bez tebe, osjećam se jadno bez tvog pogleda, bez tvojih rijeći, bez tvojih dodira, bez osjećaja da si uz mene.. htjela bi da se vratiš, da sve bude kao prije, da svaku rijeć koju si rekao, da ispuniš.. kolko got bi to htjela, ja svoje osjećaje nemogu i ne želim mjenjat. za mene si bio i ostao najposebnije stvorenje na svijetu. najposebnija osoba, i zauzeo si velik i poseban dio u mom životu, postao si dio mog života.. kad sam te prvi put ugledala, znala sam da budeš ti taj koji će doprijeti do mene.. pridobit moje povjerenje, pomoći mi da pobjedim svaki strah, da postanem ono što sam željela biti.. a od kad te nema, osjećam da se svaki trud, svaka promjena, svaki pokušaj da bude bolje, sve to što sam uspjela sagradit u ovih 10 mj, sve za što sam se žrtvovala, sve što sam napravila i dala.. za tebe, sebe i nas.. sve to.. koda se srušilo u par sekunda od kad si reko da odlaziš.. htio bi da te pustim, da idem dalje.. kažeš nešt nije u redu, nešt se sjebalo, jednostavno to nije to.. bez trunke truda, bez trunke razmišljanja, reko si to koda je nešto što se događa svaki dan.. koda je nešto što nije vrijedno ničega.. koda nisam vrijedna truda, tak si se i odnosio prema meni.. za svaki trenutak sreće ja sam se borila.. svaka lijepa rijeć, svaki lijep trenutak proveden s tobom, dao mi je dovoljno nade i snage da pretrpim ostale loše trenutke koje smo imali.. sama sam se trudila, sama sam održavala našu vezu, uz to sam morala i učit tolko toga.. mjenjat sebe, imat tolko razumijevanja.. i imala sam, možda i previše.. imam i ja svoje mane, ali sam sve napravila za tebe.. kažeš da sam predobra, takve valjda nisu za tebe? i ovi kilometri, previše njih.. koji nas razdvajaju.. nisu me razdvojili od tebe, živiš još tu u meni, i mojim mislima i snovima.. svaki dan završim s mislima o tebi.. svako jutro budim se s tobom u mislima.. i kolko got se osjećala ko najzadnje smeće nakon svega što sam vidla, čula, doživjela.. nakon svega.. preko čega sam sve prošla, što sam oprostila, za što sam se trudila? da bi kraj bio takav? ne, trudila sam se i borila za tvoje povjerenje i tvoje osjećaje. trudila sam se jer jedina osoba koja je postojala za mene, bio si ti. i nisi to prestao ni biti. bio i ostao nezamjenjiv.. kud da idem sad? vjerovala sam da si mi sudbina, vjerovala sam u nas.. vidjela nas u budućnosti.. neću zaboraviti, neću zaboraviti sve lijepe rijeći.. kuda su one nestale? kako si samo mogao preći preko njih? kako su ti mogle bit samo prazne rijeći koje si najlakše mogai izgovoriti? a ne ispuniti? znaš, ja ih još uvijek pamtim.. znaš..? ja još uvijek vjerujem.. i znaš? nije mi žao radi ničeg.. da mogu, opet bi sve dala za tebe.. pamtim te, uvijek si uz mene, i ja uz tebe. možda ove rijeći tebi neče ništa značit.. ja eto, neznam niti šta da napišem još, niti šta da mislim, nemam ni inspiracije baš.. osjećam se prazno i loše.. htjela bi da si tu.. da me možeš samo zagrliti.. bez rijeći, osjećala bi se bolje.. obranio bi me od loših misli i lošegg raspoloženja, onako kako samo ti znaš.. jer uz tebe, nije bilo mjesta lošoj volji.. istinu nisi cjenio, drugačija sam od ostalih, znam da to nećeš shvatiti.. bar ne sad.. možda jednom shvatiš.. bilo smo najljepši par, bio si mi sve.. da ne lažem samu sebe i nikog.. priznajem da si mi i sad sve.. tvoje zlo. 21:58, Komentiraj 0 Print 27.10.2010. Laži nekog drugog, laži laži SVE, al meni više nečeš DOSTA JE mali moj znaj, sa nama je kraj.. gudbaj, gudbaj, gudbaj..:).......
Jezikoslovac je web odrednica na kojoj ćemo pokušati u skorije vrijeme objediniti sve varijante i baze koje su trenutno dostupne za hrvatski jezik, kao i što veći broj primjera za iste. Pratite nas i šaljite prijedloge, kako bismo postali centralno mjesto razmjene znanja.
Srdačan pozdrav!
All Rights Reserved © Jezikoslovac.com