Dakle, priča se zove, VJEROVALI ILI, NE DVA PUTA.: Na moje subotnje pitanje susjedu na Kupi, da li je možda negdje vidio ovakve gljive/pokažem mu osušenog smrčka/odgovorio je, NI ČUL NI VIDEL, A KAJ JE TO? Ah, lagano potonem, jer nikako da nađem stanište, a znam da ih tu mora biti.Propalo, valjda čovjek zna tu je rođen, 100 god. mu je tek, ja sam tu 13, zaboravi....... Unedjeljno rano jutro, tek otvorih okice, a netko lupa po lesi i viče: sused, sused kaj je to, to?? Pogledah iza čoška, a susjed drži u rukama smrčka ko Babin dlan.Skoro sam se zrušil Veli, brat mu je rekel da je z traktorom par takvih zgazil, saj ni znal da se to jede..... Prvo smo se divili, naslikavali, pa popili rakijicu u to ime i ode susjed pa veli da bu još malo poluknul morti još kojega najde Kak smo samo bili veseli Baba i ja Ima ih, ima... I tak, primimo se nas dva posla i zaboravismo na susjeda.Kad ono Susjed na vrata.U rukama MRCINA OD 600 grama One u zdjeli nis ni videl.Meni su se ruke počele tresti, gore neg v rano jutro Velik ko moja glava Vrag ti posel, krečenje... Ne moram opsivati, siguran sam da ste shvatili Susjed se zove Stjepan Kos i prvi je puta navratio do nas.Čestitam mu i ovim putem.Smrčke smo slikali i pospremili.Najveći ide danas u Tkalču... ALI Odem ja danas u foto studio da mi sličice stave na cd, da odmah pošaljem u Umag, a veli meni ženska: KARTICU VAM JE NAPAL VIRUS, morate si to počistiti, ne mogu vam ništa tu napraviti?? Pa kaj je to? Kaj da delam? Tak sam ljut došel doma da bi Babu vgriznul. Ništa, strpite se skupa s menom, dok mi se dečki smiluju i rješe to.

Pa još nekoliko koraka i evo nas na stubama kojima ćemo se spustiti u Tkalču

Tkalču nećemo fotkati, učinili smo to već sto puta, ali ovu prastaru kućicu mora se slikati... koliko god da je oronula i ruševna nije još sasvim napuštena, krije ona još jednog stanara, eno zavjesa na malom prozoru, a na razapetom konopcu nešto se i suši, što daje naslutiti da iza zavjesa još ima života

Vlasnici nisu imali izbora, te su se preselili par metara dalje (doslovno) u Tkalču.

Zaokružile Cvijetnim placom i Bogovićevom na Trg i Tkalču.

Mi u O gradi prozivamo i pozivamo vas, a trenutno izlazimo VAN, na otvoreno, javno za otvorenost, u Tkalču, u centar CIJENE GRADA

Može se i nastavit preko Mlinarske (ubojit spust, pazite se auta na lijevom hairpinu pošto nemate prednost) dolje do Gupčeve Zvijezde, ili skrenuti desno na Tkalču pa se spustiti sve do samog Trga i vratiti se tramvajem do gore.

efo ajde konačno i pelena se otelila na kavu malo sam si zapostavila društveni život pa se našla sa Anđelom popile kavu ispričale se i uživale obišle stari kvart ma fali mi prije dok sam živila na gornjem gradu nsam ni bila svjesna kak je gore lijepo je sad mi je super ono više prostora miran kvart savršen za imat klince, vrtić je blizu škola prek puta al ono nemaš se gdje prošetat onak ko po strossmayerovom šetalištu ili prek trga, na opatovinu kroz tkalču morat ću klinku majci ostavit na čuvanje dragig pod ruku pa do grada u večernju šetnju nego hmmm odoh vas sad malo sprečitat kisss.....

Bilo je škakljivih pitanja na koja sam morala vješto odgovoriti da ne povrijedim moralna načela.Obišle smo grad uzduž i poprijeko, pojele pizzu, pa onda kod vinceka na sladoled... prešle kaptol i tkalču, pa preko trga na cvijetni i sve do importtane centra.... veselo društvo se uputilo u cinestar, pogledale smo spidermana 3 i vratile se doma iza ponoći... Smijeh, kokice i pravo kino..:) Uh, kako je lijepo imati 13 godina... Nažalost moja mladost je proletjela u ovom glupom ratu, tako da sam umjesto kokica i kina gledala migove kroz prozorčić podruma i zahvaljivala se Bogu što sam živa, bilo je i lijepih trenutaka, ali ne ovako.... ovi mladi naraštaji su ubrzano sazreli i ubrzano sazrijevaju... neke teme više nisu " tabu ".. o nečemu se nekad nije smijelo govoriti.... naime patrijarhalno sam odgajana.. pa me sada začudi kada mi 13 - godišnjakinja postavi pitanje... khm znate već...

I tako kasnije smo otišli na neku cugu u Tkalču-uspjeli smo nać valjda jedini birc koji je još radio i malo si... hehe... al dobro ništa strašno... vona i ja smo se prisjetile kak je to kad TEQUILA ZAPEČE al sve u svemu žive i zdrave smo se vratile dome... to je najbitnije...

Kroz Kamenita Vrata smo prohodali (mala digresija prije nekoliko godina na otvorenom prvenstvu Zagreba u orijentaciji, protrčao sam kroz ta ista vrata i, zaboravljajući da imam kopačke i da sam na asfaltu, raspao se kolko sam dug i širok od tad tamo hodam) te se spustili u Tkalču.

ali evo recimo da je dozvoljeno zarađivati na blogu, iskreno, da imam tisuće posjetitelja dnevno tražila bih sponzore i reklamirala bih proizvode ili tvrtke koje mi se sviđaju. recimo algoritam. ili broadway tkalču. ma jebiga, reklamirala bih i pogrebno poduzeće ako bi mi platili i ako bi bilo pod mojim uvjetima. napravila bih im presuper logo i stavila sa strane u box. al prodala se ne bih. da moram pisati neke tekstove o tome kako je njihovo pogrebno poduzeće najbolje i kako će vam staviti satensku podstavu u kovčeg od mahagonija. kako sam i ja naručila ne jedan, ne dva, već 4 sanduka od njih. za cijelu obitelj. jok.

Ne razumijem takve likove, pa najbolje bi bilo da se apsolutno ništa ne događa u Zagrebu. da se sve umrtvi na tkalču vrati stoka i ispaša, tramvaje ukinut i konjsku zapregu uvest.

Za to se uputite na Skadarliju, brdovitu ulicu s kamenim pločicama i raznobojnim cvijećem koja malo podsjeća na zagrebačku Tkalču.

Navijači će se okupiti na Cvjetnom trgu, zajednički se popeti u ' Tkalču ' i tamo okupirati barove.

Da je akcija uspjela i da će veseliti još brojne građane koji u Tkalču navrate tijekom ovog i sljedećeg tjedna, svjedoči mnogo velikih širokih osmjeha

Idem popiti kavu van na neku terasu odoh u Tkalču...

Pozivamo sve navijače da ponesu zastave, transparente i šalove ta da Tkalču oboje u plavo.

Medvedgradska ulica ti je ona koja se nastavlja na Tkalču, prođeš Kaptol centar i na lijevoj strani je taj Leonidas dućan, a na desno je gliptoteka, ima žuto-plavi natpis ili tendu, nadam se da si skužila: W

Dogovor je bio: ja idem s njim u Frankopansku, a on samnom u Tkalču...

Prvo odem u Tkalču nać " Bonu ", kao dam ćemo ić.

Jednostavno, tko želi osjetiti kako diše Zagreb, doći će na cugu u Tkalču i - to je to.

Brojni kafići i restorani, butici i galerije, kao i turističke manifestacije i festivali pretvorili su Tkalču u cjelodnevno okupljalište Zagrepčana i posjetitelja grada.

Danas u Tkalču sve uzraste privlače mali butici, tradicijske trgovine, restorani i kafići.

Poslal sam ih na Gornji grad žičarom da bace pogled na cijeli Zagreb, da skoknu do HNK, da vide Mimaru, Trg bana Jelačića, da obiđu Tkalču i Zrinjevac, Maksimir, možda u Botanički vrt, pa na kraju na Jarun.

Uz galerije i muzeje, staru Donjogradsku i Gornjogradsku arhitekturu, Kaptol, Tkalču, Štross, turiste danas posebno privlači Muzej prekinutih veza i, što je posebno interesantno, Mirogoj sa svojim veličanstvenim arkadama koje je 1917. godine završio Herman Bolle.

Otišli smo u Tkalču na kafu, a kasnije u Alcatraz na stolni.

Zakoniti i ja smo sinoć odšetali (autom, naravno, jer on tak šeće, šetnja je u biti od parkinga do destinacije, a poznajući njega, sparkiramo se ispred željenog mjesta) do Ivice i Marice u Tkalču na zdrave kolače

I onda smo nekako zalutali u tkalču pred crkvom i skidali zvezde s neba i vraćali ih nazad, pijani i zagrljeni, ljubili se u sitne noćne sate, a ona itekako zna kak se to dobro radi.

Zamislite Tkalču samo u istanbulskim razmjerima (omjer 1:15), zatim pokoju raciju zamijenite kordonom policajaca s automatskim puškama i povremenim uličnim tučnjavama i dobili ste noćnu sliku Taksima.