Većina vrsta tobolčara nema pravu placentu, zbog nedostatka trofoblasta ne stvara se imunološka prepreka između majke i ploda, pa skotnost mora završiti prije nego što imunološki sistem majke počne djelovati, doživljavajući plod kao nepoželjno strano tijelo i napadajući ga.

Tobolac u kojem se nalaze dojke, ne nalazimo kod svih tobolčara.

Takvoj predrasudi je doprinijelo i uspješno istiskivanje tobolčara od strane viših sisavaca dovedenih na područja gdje ih ranije nije bilo.

Većina tobolčara nema pravu placentu, a zbog nedostatka trofoblasta ne stvara se imunološka prepreka između majke i ploda pa skotnost mora završiti prije nego što imunološki sustav majke počne djelovati i doživljavati plod kao nepoželjno strano tijelo.

U malo drugačijem obliku prisutna je i kod tobolčara, iako se ne smatra pravom placentom budući da se ne ugrađuje u zid maternice kao kod viših sisavaca i ima puno kraći vijek trajanja.

Usporedbom DNK na X i Y spolnim kromosomima pravih sisavaca sa DNK u tjelesnim kromosomima tobolčara i sisavaca koji legu jaja, istraživačice su se uspjele " vratiti u vrijeme " kad su regije kromosoma X i Y još uvijek izmjenjivale DNK i sagledati kako se DNK X i Y spolnih kromosoma mijenjala tijekom vremena u odnosu na DNK tjelesnih kromosoma.

Dvojica australskih znanstvenika tvrde da su uspjeli dokazati kako su ljudi, a ne klimatske promjene, zaslužni za izumiranje predstavnika australske megafaune - divovskih tobolčara, gmazova i ptica neletačica, prije 40.000 godina.

" U skupine pravih sisavaca, postoji dodatna regija u DNK koja se nalazi na spolnim kromosomima, dok se u tobolčara i sisavaca koji polažu jaja ta dodatna regija nalazi na tjelesnim kromosomima.

Jakir, daklem, po prvenstvu bijaše najizravniji potomak rečenog Godislava, tobolčara kraljeva.

Mladunci tobolčara poput opsuma i klokana ne izlaze na svijet potpuno razvijeni te stoga ostaju zaštićeni u tobolcu sve dok ne budu u stanju samostalno se brinuti o sebi.

Autohtone životinje Australija je poznata po velikom broju različitih vrsta tobolčara od kojih su najpopularniji i najveći klokani.

Kako se ipak radi o velikom broju životinja u ovom su članku navedene samo neke od najpoznatijih vrsta tobolčara te dvije vrste sisavaca koji legu jaja.

Mladunci plodvaša poput galagija, othranjeni su unutar majčina tijela u organu zvanom posteljica, pa su prilikom porođaja bolje razvijeni od tobolčara.

Građa organa za razmožavanje kod tobolčara se također razlikoje od onog kod viših sisavaca.

Klasičan primjer su lubanje vuka i vuka tobolčara koje su za laike gotovo jednake.

Gotovo isključivo ovdje je riječ o sisavcima: raznim grabežljivcima iz roda mačaka kao što su leopard, tigar i njima slične; pasa (obična, plava, srebrna i bijela lisica, čagalj i druge); kuna (zerdav, kuna zlatica, vidra, da nabrojimo samo neke); glodavaca (dabar, bizamski štakor, vjeverica, činčila i nutrija); papkara (karakul-ovca, tibetanska koza); medvjeda; mravojeda; tobolčara; tuljana; dok se izuzetno u tu svrhu prerađuju i kože nekih ptica zajedno s perjem poput gnjurca, guske, labuda.

Među životinjama ističe se o. 150 vrsta tobolčara (klokani, koale, vombati), kljunaši, o. 700 vrsta ptica, 140 vrsta zmija i preko 350 vrsta gmazova.

Prasisavci legu jaja (čudnovati kljunaš i kratkonosi kljunasti ježak), a mladunci tobolčara rađaju se vrlo nerazvijeni.

Jedan od najproučavanijih tobolčara je valabi.

Najzadivljujući je bez premca slučaj ženke oposuma (slika gore), tobolčara koji živi u Sjevernoj Americi.

Kao i kod svih drugih tobolčara, mužjaci klokana imaju, kad je životinja uspravna, skrotum iznad penisa.

A starom trčkaralu drage te sjajne oči, nove oči Potrkine, oči i krv njegova i Kikaševa, Prpina i kraljeva tobolčara.

Tu se ubraja i više grupa izumrlih tobolčara.

ovaj doma je klon klomparskih usravinih rektalnih tobolčara ili čak zaposlenik kluba

Klokani Mužjak klokana u Australiji se još naziva buck, boomer ili jack, za ženku su uobičajeni nazivi flyer, doe, roo ili jill, dok se mladunci klokana, ali i nekih drugih vrsta tobolčara često nazivaju joey.

Postoji čak 47 različitih sličnih vrsta tobolčara čiji naziv na engleskom završava na roo (kangarro, wallaroo i sl.), a poznata je i vrsta vrlo slična kangaroo-u ili klokanu, ali mnogo manja = Wallabi.

Naime, fosili divovskih klokana, ptica i roda Diprotodon (najvećeg tobolčara (veličine nosoroga) koji je ikad živio u Australiji) pronađeni su u istom sloju sedimenta kao i kameno oruđe ljudi, što je neke znanstvenike navelo na izjave o " nepobitnim dokazima " dugog preklapanja života ljudi i megafaune.

Owen je ubrzo identificirao velik broj velikih iščezlih tobolčara i ptica, a u narednim desetljećima su novo-organizirani australski muzeji poduzeli mnoga iskopavanja tih fosila.

Unutar skupine theria je najkasnije prije 125 milijuna godina došlo do razdvajanja tobolčara od viših sisavaca, jer su u to vrijeme živjeli najraniji poznati pretstavnici tih dvaju taksa (Sinodelphys szalayi odnosno Eomaia scansoria).

Trenutno je poznato svega oko 100,000 vrsta, od čega 244 vrste sisavaca (više od 120 vrsta tobolčara), 720 vrsta ptica (od toga ih se 570 gnijezdi u Australiji, a više od 320 su endemi), preko 500 vrsta reptila (od čega 450 vrsta guštera), 122 vrste žaba, 180 vrsta slatkovodne ribe i 2 vrste sisavaca koji legu jaja (ehidna ili kratkonosi kljunasti ježak i platypus ili čudnovati kljunaš).