Za preovlađujuće osećanje svoje junakinje, odnosno sebe same (kakvo ćemo imati prilike da sretnemo tokom celog romana) Tea bira teskobu i njene fiziološke nuspojave, a za njeno izvorište traumu (događaj smrti voljene ženske osobe majke) koja prvobitno rezultira osećanjem krajnje napuštenosti, odnosno usamljenosti protagonistkinje.