" Retke su i dragocene knjige koje ustanovljavaju nove jezičke igre, koje nas uvode u jezik blizak konvencionalnom, ali izmenjen taman u tolikoj meri koliko je potrebno da bi se njime opisali i u svet života preveli oni kulturni sadržaji koji izmiču intuitivnom shvatanju, i nekom prostom razumevanju po navici.Knjiga koju su, pod naslovom Nacrt za jednu fenomenologiju iracionalnog, još davne 1931. godine objavili Marko Ristić i Koča Popović, upravo je primer jedne takve publikacije, proizašle iz napora da se nadrealistički eksperimenti u književonsti i likovnoj umetnosti protumače rečnikom bliskom tadašnjoj akademskoj filozofiji, psihoanalizi, i marksističkoj teoriji društva i istorije, ali oblikovanom na način koji zapravo u teoriju pretače sva ona iskustva zaumnog i svesti onostranog, koje nadrealizam evocira ili podstice.Posle svih ovih decenija neprepoznatog postojanja, ona ostaje jedan od najviših dometa teorijskog pisanja na našem jeziku, da bi njen interpretativni potencijal i snaga artikulacije domašili gotovo do nivoa nekih Batajevih i Lakanovih spisa, nastalih u isto vreme, i to crpeći inspiraciju iz istih izvora. " Stevan Vuković