Javno okupljanje, poručeno je sa ovog skupa, potaknuto je civilizacijskim obvezama hrvatskog društva koje proizlaze iz Rezolucije Vijeća Europe o međunarodnoj osudi zločina totalitarnih komunističkih režima te Deklaracije Hrvatskog sabora o osudi komunističkog režima.

Pozvala je sve komunističke i postkomunističke stranke u svojim državama članicama koje to još nisu učinile, da ponovno ocijene povijest komunizma i vlastitu prošlost te se jasno distanciraju od zločina totalitarnih komunističkih režima i potpuno ih osude.

Percepcija nacionalnih interesa ne bi smjela spriječiti zemlje u adekvatnom kritiziranju postojećih totalitarnih komunističkih režima.

Budući da je Parlamentarna skupština Vijeća Europe, te najviše demokratske političke integracije našega kontinenta, već u dva navrata - rezolucijama od 27. lipnja 1996. o »mjerama za demontiranje naslijeđa bivših komunističkih totalitarnih režima«, kao i od 25. siječnja 2006. o »neophodnosti međunarodne osude zločina totalitarnih komunističkih režima«:

Također, Skupština vjeruje da žrtve zločina totalitarnih komunističkih režima koje su još žive ili njihove obitelji, zaslužuju sućut, razumijevanje i priznanje za svoje patnje.

Proces udaljavanja dvaju naroda produbljuje se politikom vladajućih totalitarnih komunističkih režima u Beogradu i Sofiji.

EU je osudila komunizam kao totalitarni režim i komunističke zločine prvo, s Rezolucijom Parlamentarne skupštine (PS) Vijeća Europe br. 1096 " O mjerama za demontiranje naslijeđa bivših komunističkih totalitarnih režima ", od 27. lipnja 1996; zatim, drugo Rezolucijom PS VE, pod brojem 1481, a pod naslovom: " Neophodnost međunarodne osude zločina totalitarnih komunističkih režima " od 25. siječnja 2006.; na što je reagirao i Hrvatski sabor s Deklaracijom o osudi zločina počinjenih tijekom totalitarnog komunističkog poretka u Hrvatskoj, od 30. lipnja 2006. koja je donesena neprimjetno i praktično bez ikakvih pravno-kaznenih učinaka; te na kraju treća europska osuda komunizma: Rezolucija EU, odnosno njezinog, Europskog parlamenta od 2. travnja 2009. Ova potonja rezolucija traži: - da se održava spomen, ali i da se osude autori zločina, da bi se na istini stvorilo osnovu za pomirenje, jer bez toga Europa neće postići svoje jedinstvo; - da se žrtvama komunizma oda počast kao junacima borbe za slobodu;

Naime, čelnici HSLS-a ističu da je potrebno zakonom sankcionirati i odrediti kao kazneno djelo veličanje totalitarnih država, fašističkih i nacističkih režima, te totalitarnih komunističkih režima i ksenofobije.

Kako je na konferenciji za novinare u petak izjavio Ivan Čehok, predsjednik HSLS-a, potrebno je učiniti sve da postane društveno neprihvatljiva upotreba određenih simbola, kako nacističkih i fašističkih, tako i totalitarnih komunističkih.

Na pitanje novinara koji su to simboli totalitarnih komunističkih režima, čelnici HSLS-a nisu znali odgovoriti, ali su znali jasno definirati koji su to simboli fašističkog i nacističkog totalitarizma.

U Glasu Koncila (BROJ 30,29 srpnja 2007., strana 17) razgovor s prof. Cikom Mikolčićem, koja je kao volonter radila na projektu Hrvatskog državnog arhiva Žrtve Drogoga svjetskoga rata i poraća. U vezi poratnih likvidacija u Zagrebu, kaže: Mi smo do sada popisali oko 8500 ubijenih u arhivu udbe.Ozna još nije obrađena Dobiva se dojam da je lipanj 1945. u Zagrebu bio-streljana U jednoj kartoteci smo obradili 1760 strijeljanih u Zagrebu u lipnju 1945.. Taj posao rade volonteri, a niti jedna vlast nije pokazala ni trunku interesa da se to odradi kako treba, što je slučaj u svim drugim bivšim komunističkim državama gdje je istraživanje zločinačkog komunističkog sustava prioritet.Slobodno se može reći, Hrvatska je Sjeverna Koreja Europe-ne samo da ne provodi rezolucije EU-a u vezi osude totalitarnih komunističkih sustava, nego to još i slavi putem komunističke dijalektike poput naziva antifašizam " NOB cijeli je civilizirani svijet osudio komunizam i komunističke zločine, koje su najmasovnije u povijesti čovjećanstva.Na žalost, komunizam je ubio mozak prosjećnome Hrvatu (jedinu vezu što mnogi ljudi u Hrvatskoj imaju s Hrvatskom je što su tu rođeni) tako da više ne može razlikovati između dobra i zla.Komunizam, kao u svim bivšim komunističkim državama, je ostavio iza sebe moralnu pustoš.

Postoji također i novija Rezolucija br. 1481 o međunarodnoj osudi zločina totalitarnih komunističkih poredaka, koju je Parlamentarna skupština Vijeća Europe usvojila 25. siječnja 2006. godine.

Vrlo su rječita i oba zagrebačka dnevna lista kad u svojim izvješćima s toga zagrebačkog trga insistiraju na sukobu, na incidentnosti, a gotovo prešućuju bitnu poruku inicijative »Krug za trg«, koja se legitimno zauzima za ostvarivanje u hrvatskom društvu Rezolucije Vijeća Europe o osudi zločina totalitarnih komunističkih režima kao i odgovarajuće deklaracije Hrvatskoga sabora.

Predsjednik Matice hrvatske Igor Zidić u pozdravnoj riječi rekao je kako takav skup ne opravdavaju samo dokumenti (Deklaracija Hrvatskog sabora o osudi komunističkih zločina 1945. - 1990. i Rezolucija Vijeća Europe o potrebi međunarodne osude zločina totalitarnih komunističkih režima) već nas na to potiče i savjest.

Pogledajmo s kojim argumentom - žele donošenje zakona po kojemu će kazneno djelo biti veličanje totalitarnih komunističkih režima i njihovih zločina?

Da ovako ne razmišljam samo ja kao izdvojeni pojedinac, dokazuju i Deklaracija Hrvatskog Državnog Sabora br. 1786 donesena 30. lipnja 2006. godine (npr. točka 1.: Totalitarni komunistički režimi koji su vladali u srednjoj i istočnoj Europi u prošlom stoljeću, a koji su još uvijek na vlasti u nekoliko zemalja svijeta, bili su, bez iznimke, označeni masovnim povredama ljudskih prava, točka 2.: Povrede ljudskih prava uključivala su pojedinačna i skupna ubojstva i smaknuća, smrti u koncentracijskim logorima, izgladnjivanja, deportacije, mučenja, prisilni rad i druge oblike masovnog fizičkog i psihičkog terora, progone na etničkoj i vjerskoj osnovi, povrede slobode savjesti, misli i izražavanja, slobode tiska i, također, nedostatak političkog pluralizma.), te Rezolucija Europskog Parlamenta o Europskoj savjesti i totalitarizmu donesena 2. travnja 2009. godine (npr. točka 12.: Zbog toga, Parlamentarna skupština snažno osuđuje masovno kršenje ljudskih prava od strane totalitarnih komunističkih režima i izražava sućut, razumijevanje i priznanje žrtvama tih zločina.).

Ta je knjiga pisana i po napucima rezolucije 1981. u Parlamentarnoj skupštini Vijeća Europe od 26. siječnja 2006. o potrebi međunarodne osude zločina totalitarnih komunističkih režima i u skladu s deklaracijom Europskog parlamenta o proglašenju 23. kolovoza kao dana sjećanja na žrtve staljinizma i nacizma koja je usvojena 23. rujna 2008. godine.

U međuvremenu, temeljem je Rezolucije Vijeća Europe o međunarodnoj osudi zločina totalitarnih komunističkih režima te Deklaracije Hrvatskog sabora o osudi zločina komunističkoga poretka u Hrvatskoj, Građanska inicijativa« Krug za trg »veoma angažirano tražila« povratak imena Kazališni trg zagrebačkom trgu nazvanom imenom komunističkog diktatora Tita ». [ 20 ] Naime, dolaskom na vlast, komunisti su onodobni« ustaški »Trg I, zamijenili neutralnim (toponimskim) imenom Kazališni trg (1945. - 1946.), da bi ga potom ubrzo preimenovali u Trg maršala Tita (1946. danas).

Postoji brojni građani izvan granica EU-a koji su trpjeli pod jarmom totalitarnih komunističkih režima i koji još vjeruju u iste vrijednosti u koje mi vjerujemo.

Zbog toga je svijest javnosti o zločinima totalitarnih komunističkih režima jako slaba.

Vijeće parlamentarne skupštine Europe danas je osudilo masovna kršenja ljudskih prava od strane totalitarnih komunističkih režima te izrazilo sućut, razumijevanje i priznanje žrtvama tih zločina.

I ako su Vijeće Europe u rezoluciji 1481, kao i Sabor RH u svojoj Deklaraciji o osudi zločina počinjenih tijekom totalitarnog komunističkog poretka u Hrvatskoj, izričito ukazali kako žrtve zločina totalitarnih komunističkih režima koje su još žive ili njihove obitelji, zaslužuju sućut, razumijevanje i priznanje za svoje patnje.

Posebno se naglašava kako su upravo europske integracije bile odgovor na pitanje koje su nanijela dva svjetska rata i nacistička tiranija koja je dovela do Holokausta i širenja nedemokratskih i totalitarnih komunističkih režima u srednjoj i istočnoj Europi.

Podsjećamo da je Vijeće Europe u svojoj rezoluciji br. 1481 od 25.01.2006. osudilo« zločine totalitarnih komunističkih režima »o kojima je upravo ranije govorio dr. Vogel.

Skupština priznaje da su, unatoč zločinima totalitarnih komunističkih režima, neke Europske komunističke partije pridonijele postignuću demokracije.

A u Rezoluciji 1481 (2006) Potreba za međunarodnom osudom zločina totalitarnih komunističkih režima u članke 3. stoji da su: " zločini opravdavani u ime klasne borbe i diktature proleterijata ".

Isto tako, prema mojem uvjerenju, ona je u prvom redu trebala poslužiti u svrhu dokaza, zapravo postizanja dojma u javnosti o tome kako se u Republici Hrvatskoj prihvaćaju i slijede određene europske težnje, pa tako i one sadržane u Rezoluciji Parlamentarne skupštine Vijeća Europe o potrebi međunarodne osude zločina totalitarnih komunističkih poredaka.

U raspravi su se članovi Odbora složili da se donošenjem ove Deklaracije Republika Hrvatska pridružuje brojnim zemljama i međunarodnim institucijama u osudi svih zločina totalitarnih komunističkih režima i naglašava njezina privrženost najvišim vrijednostima zaštite ljudskih prava koje su zapisane i u Ustavu Republike Hrvatske.

Savezni povjerenik Njemačkog saveznog povjerenstva za dokumente bivšeg Stasia objavio je pod naslovom " parlamentarna skupština Vijeća Europe osuđuje masivna kršenja ljudskih prava od strane totalitarnih komunističkih režima " priopćenje za medije Vijeća Europe od 25. siječnja 2006. (Rezolucija 1481):

To se odnosi na sve komunističke ili post-komunističke stranke u državama članicama europe ", koje još nisu učinili, da učine ponovnu procjenu i vrednovanje povijesti komunizma i vlastite prošlosti, kako bi se, jasno distancirali od zločina totalitarnih komunističkih režima i jasno osudili zločine komunizma.