Lik blaženog Alojzija Stepinca koji je i sam bio žrtva totalitarnog komunističkog režima uklesan je na mramornu ploču spomenika.

Republika Hrvatska bila je u prošlom stoljeću suočena sa tragičnim stradanjima kao posljedicom vladavine totalitarnog komunističkog režima, stoga je Hrvatski sabor prihvatio prijedlog Europskog parlamenta i proglasio 23. kolovoza Danom sjećanja na žrtve totalitarnih i autoritarnih režima, kao iskaz poštovanja prema žrtvama i promicanja europskih vrijednosti.

EU je osudila komunizam kao totalitarni režim i komunističke zločine prvo, s Rezolucijom Parlamentarne skupštine (PS) Vijeća Europe br. 1096 " O mjerama za demontiranje naslijeđa bivših komunističkih totalitarnih režima ", od 27. lipnja 1996; zatim, drugo Rezolucijom PS VE, pod brojem 1481, a pod naslovom: " Neophodnost međunarodne osude zločina totalitarnih komunističkih režima " od 25. siječnja 2006.; na što je reagirao i Hrvatski sabor s Deklaracijom o osudi zločina počinjenih tijekom totalitarnog komunističkog poretka u Hrvatskoj, od 30. lipnja 2006. koja je donesena neprimjetno i praktično bez ikakvih pravno-kaznenih učinaka; te na kraju treća europska osuda komunizma: Rezolucija EU, odnosno njezinog, Europskog parlamenta od 2. travnja 2009. Ova potonja rezolucija traži: - da se održava spomen, ali i da se osude autori zločina, da bi se na istini stvorilo osnovu za pomirenje, jer bez toga Europa neće postići svoje jedinstvo; - da se žrtvama komunizma oda počast kao junacima borbe za slobodu;

Hrvoje Vojković je na pitanje znači li to da je i slika Josipa Broza simbol totalitarnog komunističkog režima odgovorio kako je Broz osoba, a na pitanje što je onda Pavelić, nije znao odgovoriti.

Svi dokazi u tzv. istragama političke policije bili su lažni, a dokumenti skrivani kao državna tajna po nalogu Vođe jugoslavenskih komunista - u Hrvatskoj do 1991. a u Srbiji još i 2010. Mjerodavne službe do danas nisu ništa poduzele u utvrđivanju isitne o ovim zločinima protiv čovječnosti totalitarnog komunističkog režima.

Račan je, izuzmemo li razdoblje totalitarnog komunističkog jugorežima, u demokratskoj Hrvatskoj izbjegao odgovornost za drugarski sporazum s partijskim kolegom Drnovšekom u kojemu je Sloveniji nastojao darovati hrvatski akvatorij i teritorij, kao i za stvarnu darovnicu Haagu pod nazivom Deklaracija o isporuci osloboditeljskih akcija i operacija.

Umjesto toga, glasnogovornik vlade premijera Sanadera, Ratko Maček, odgovorio je na članak iz Glasa Koncila - u kojemu Katolička crkva u Hrvatskoj predlaže vladi da, osim zabrane fašističke, nacističke i ustaške ideogije, zabrani i promicanje komunističke ideologije - kako HDZ u potpunosti podržava rezoluciju Europske narodne stranke: Za HDZ nikada nije bila upitna osuda totalitarnog komunističkog režima, no treba naglasiti da se komunizam ne smije poistovjećivati s antifašizmom.

To je rezultat politike totalitarnog komunističkog režima koji je zlostavljao i zapostavljao Hrvate glinskog kraja.

Šira hrvatska javnost za vrijeme Jugoslavije, s obzirom na narav totalitarnog komunističkog režima, nije mogla detaljnije upoznati niti njegov rad u domovini i još manje onaj u iseljeništvu.

- U samom vrhu nekih civilnih društava - udruga - nalaze se negdašnji veliki zagovornici totalitarnog komunističkog sustava.

Najočitiji primjer je poznata Rezolucija Vijeća Europe o osudi komunističkih zločina od 25. siječnja 2006, koju je Hrvatski sabor prihvatio i »udomaćio« izglasanom »Deklaracijom o osudi zločina počinjenih tijekom totalitarnog komunističkog poretka u Hrvatskoj 1945. - 1990.« Nažalost, deklarativno prihvaćene obveze, među kojima je i jasna osuda zločina komunističkog režima, ostale su bez ikakvog konkretnog učinka.

- poštujući svoje međunarodne političke i pravne obveze iz Rezolucije Europskog parlamenta o europskoj savjesti i totalitarizmu od 2. travnja 2009, kao i obveze iz drugih međunarodnih Rezolucija i Deklaracija poput rezolucije Vijeća Europe o osudi komunističkih zločina od 25. siječnja 2006, Deklaracije Hrvatskog sabora o osudi zločina počinjenih tijekom totalitarnoga komunističkoga poretka u Hrvatskoj 1945 - 1990 godine i Opće Deklaracije o ljudskim pravima Opće skupštine Ujedinjenih naroda broj 217/III od 10. prosinca 21948. godine, najžurnije zaustaviti svako političko licitiranje i manipuliranje povijesnim događajima iz vremena Drugog Svetskog rata, poraća i totalitarnog komunističkog sustava te neodložno naložiti profesionalno povijesno istraživanje naravi i posljedica pokolja započetog 27. srpnja 1941. u Srbu preko nacionalnih istraživačkih instituta specijaliziranih u predmetu totalitarne povijesti koje će stvoriti uvjete za provedbu hrvatskih i međunarodnih dokumenata o obvezatnosti primjerenog očuvanje povijesnog sjećanja i opsežnom revidiranju europske povijesti.

Zvijezda petokraka je simbol totalitarnog komunističkog sustava, simbol jugosoldateske koja je pod tim znakom razarala hrvatske gradove i ubijala hrvatske građane, i to je nama hrvatskim ljudima odbojan znak, a zastava bivše jugodržave i zazivanje povratka iste nije ništa drugo već otvorena izdaja, koju nažalost naša državna tijela ne sankcioniraju.

Hrvatski centar za istraživanje zločina komunizma osuđuje takva etiketiranja jer je to bila praksa totalitarnog komunističkog režima Josipa Broza Tita, i drugovi i drugarice iz navedenih udruga žive u prošlosti i nisu u stanju izvršiti preispitivanje vlastite prošlosti u kojoj su činii temelj jugokomunističke Jugoslavije.

Građanska inicijativa za promjenu naziva Trga maršala Tita svoje uporište crpi iz rezolucije broj 1481 Parlamentarne skupštine Vijeća Europe od 25. siječnja 2006. godine u kojoj su osuđeni zločini totalitarnog režima komunističke partije u Europi, kao i na deklaraciji Hrvatskog sabora iz ljeta iste godine u kojoj su osuđeni zločini počinjeni tijekom totalitarnog komunističkog poretka u Hrvatskoj 1945. - 1990. " Partizanski ratni veterani i Titovi simpatizeri u Republici Hrvatskoj žive u zabludi jer temelj hrvatske države udarili su hrvatski branitelji u obrani od velikosrpske agresije režima Miloševićeve Srbije i titoističke JNA u Domovinskom ratu 1991. - 1995. Tito, partija i partizani udarili su u Drugom svjetskom ratu temelj jugoslavenskoj državi i jugoslavenskim republikama, a komunistički antifašizam instrumentalizirali su u svrhu provođenja Oktobarske revolucije a ne u svrhu borbe za slobodu i demokraciju.

I ako su Vijeće Europe u rezoluciji 1481, kao i Sabor RH u svojoj Deklaraciji o osudi zločina počinjenih tijekom totalitarnog komunističkog poretka u Hrvatskoj, izričito ukazali kako žrtve zločina totalitarnih komunističkih režima koje su još žive ili njihove obitelji, zaslužuju sućut, razumijevanje i priznanje za svoje patnje.

Nakon raspada Sovjetskog Saveza i totalitarnog komunističkog sustava krajem 20. st., došlo je vrijeme da se učini upravo to.

Vođeni istom logikom, u nadanju biskupa da će priliku dobiti političari spremni istinski se suočiti s prošlošću vide podršku ministru Tomislavu Karamarku i delu HDZ-a, koji se zauzimaju za sankcionisanje zločina totalitarnog komunističkog režima.

Međužupanijskim susretima branitelja koje tradicionalno organiziraju bjelovarski branitelji i polaganjem vijenaca prisjetili su se još jednom poginulih prijatelja u Domovinskom ratu dok su ispred kosturnice i križa na spomen području Lug odali počast stradalim civilima od strane totalitarnog komunističkog režima nastalog iz NOV-e i njezinih službi krajem II svjetskog rata na području Bjelovara.

cijeli porezni i monetarni sustav su osmišljeni u cilju razvlaštenja ljudi od imovine... do momenta kad će banke, korporacije i njihovi plaćenici posjedovat svu imovinu jer si to prosječan čovjek više neće moć priuštiti - uvođenje totalitarnog komunističkog režima kroz prividan kapitalizam i demokraciju, to je politika cijele EU koju slijedi i Hr, samo šta su partija bankari i korporacije, a metoda porobljavanja nije ideološko-društvena prisila već novac.

Obnova Napretka se događala u okviru i u ozračju silaska s povijesne pozornice totalitarnog komunističkog sustava, koji je i prekinuo njegov rad.

Deklaracija o osudi zločina počinjenih za totalitarnog komunističkog poretka u Hrvatskoj 1945 - 1990, koju je donio Hrvatski sabor 2006, namjerno se prešućuje pa ćemo i danas čuti kako neki visokopozicionirani dužnosnici poput papagaja ponavljaju da je komunizam jednak antifašizmu.

Međutim, treba napomenuti i druge važne deklaracije koje formalno osuđuju komunistički totalitarizam kao što je Praška deklaracija o europskoj svjesnosti i komunizmu, Javno saslušanje EU o zločinima totalitarnih režima, Rezolucija o ponovno ujedinjenoj Europi, hrvatska Deklaracija o osudi zločina počinjenih tijekom totalitarnog komunističkog poretka u Hrvatskoj itd.

Naša je Komisija tada podsjetila da je i hrvatski državni Sabor, na žalost, tek 17 godina nakon prvih pluralnih izbora (1990.), donio Deklaraciju o osudi zločina počinjenih tijekom totalitarnog komunističkog poretka u Hrvatskoj od 1945. do 1990. godine, ali da je ta izjava ostala samo blijedo verbalno pristajanje uz neke od preporuka rezolucija VE, pošto u njoj nije bilo ni odluke o istraživanju zločina, pa čak ni o popisu žrtava komunističkog režima - koji nije nikad učinjen - a posebice ne o kažnjavanja nezastarivih ratnih zločina i zločina protiv čovječnosti.

Dine Rupčića posjetili su Goli otok koji je na sve ostavio neizbrisiv dojam zbog mnogih traumi koje je on izazvao u vremenu totalitarnog komunističkog režima na političke zatvorenike osuđene od tadašnje vlasti.

Interpretacija oba principa ozakonila je eliminaciju ljudi koji su smatrani opasnima za izgradnju novog društva i, kao takvih, neprijateljima totalitarnog komunističkog režima.

A što se nije sjetio žrtava Bleiburga i križnog puta pa zatražio da se dan pobjede obilježava kao i dan hrvatskih žrtava totalitarnog komunističkog režima.

Ciljevi Društva jesu: 1. zaštita i promicanje prava i interesa bivših političkih zatvorenika i u tu svrhu razvijati aktivnost poradi poboljšanja uvjeta života odnosno njihovog materijalnog, socijalnog i društvenog položaja; 2. poticanje državnih tijela, institucija, organizacija i povjesničara na istraživanje zločina, kao i osudu zločina i kršenja ljudskih prava i sloboda počinjenih tijekom totalitarnog komunističkog režima; 3. poticanje neprekidne borbe za zaštitu, poštivanje ostvarivanje ljudskih prava i temeljnih sloboda te njihovo unapređivanje kao i razvoj demokracije.

Treba uzeti u obzir da je Ivan Pavao II došao iz jednog totalitarnog komunističkog sustava i da je taj sustav uvelike srušio pod vodstvom Žene ogrnute suncem (Otk 12) Problem je izgleda što u Vatikanu nemaju vremena za čitanje apokalipse.

Nije li paradoksalno, da nakon što je i Rezolucija Vijeća Europe 1481 (2006) osudila zločine totalitarnog komunističkog sustava, danas u Hrvatskoj još uvijek postoje grupe, koje jedan komunistički pokret identificiraju sa antifašizmom.