Jer, realnost je investitorima i investicijama itekako jasna; 1. narodu bi se oduzela vlastita imovina da bi se ustupila kojekojoj fizičkoj ili pravnoj osobi; 2. čak ni sredstva koja koja bi potom bila plaćena, za otetu imovinu narodu (jer narod nitko ne pita želi li svoje dati na prodaju), ne bi bila ni data pravom vlasniku narodu, nego iskorištena za daljnje parazitsko življenje i održavanje oligarhije na teret naroda. 3. novi vlasnik imao bi sva prava onda i braniti ikome iz naroda pravo na daljnje korištenje nekojega atraktivnog prostora (na moru, kopnu, vodama), ili korištenje bilo koje imovine upisane na investitora (bilo da su u pitanju vode, šume, obala, cesta). 4. u nedostatku domoljublja, ideja i vizija za održanje (a kamo li i razvoja) društva i naroda, i dalje bi vodeći autokrati oligarhije odrađivali iste pljačke i otimačine imovine od naroda i još bi ih zakonito nazivali čak strateškim ulaganjima ili strateškim investicijama, pa bi kupusanje Hrvatske bilo nastavljeno posve neometano do totalnog uništenja Hrvatske.