Dakle, kao što ste već skužili uhvatiti vretence nije nimalo lak posao, osobito kad trčiš po rubu močvare.

I što je najtragičnije, kada me netko pita: pa što ti toliko trčiš i obavljaš po gradu - ja ne znam što reći, nemam odgovor, nije mi jasno.

Lopta je savršena stvar... kugla, kotrlja se i to može biti beskrajno... ona se kotrlja, još ako je šarena, to je efektno... kao hipnotiziran, ti trčiš za njom i to je jače od tebe... ajebate, uvijek su mi bili zanimljivi frikovi... i to je kao legitimno, normalno ta vrsta zanimacije... a meni to čudno... e sad sam se sjetila priče o jednom čovjeku koji je cijeli život hodao kotrljajući kotač od bicikla pored sebe... kao neka opsesija... i bio je čuven po tom kotaču.. a jebate, svi su mislili da je debil, budala... i onda nameće se pitanje gdje je ta fina granica kad se nešto proglasi normalnim i čak poželjnim a nešto debilizmom... eh znala sam da ne smijem potezati teške teme jer me to nagoni na razmišljanje ovako rano ujutro....

Pravi trail running u hard obliku, trčiš gore pa dođeš na ravno i onda misliš stisnuti, ali baš ne ide.

Ili ti dragi, taman dok trčiš za klincima, sav znojan i na rubu snaga, izjavi da bi on sinčića, e pa lipo moje samo daj, ja ću te držati za rukicu dok to kreštavo čudo budeš istiskivao iz sebe kao težak, bolan i neizlječiv zatvor.

Tijekom četrdesetominutnog vježbanja možeš uštedjeti 0,8 kWh energije - količina koju bi potrošila da trčiš 11 kilometara.

Kak sam bila za 1. maj na Pakleničkom polumaratonu, tu sam dionicu pretrčala i znala svaki kamenčič, mislila sam si da mi nebu više od pol vure trebalo do Borisovog doma.... ali koji zajeb.... to možda dok trčiš a ne brzo hodaš i popikavaš se sa bolečim tabanima svakih malo i plačeš od muke jer ti je više dosta... dosta više te samoče i borbe sa mozgom i opčenito glupe staze kojoj nikako nije htije doći kraj.

Ne, nemojte me krivo shvatiti da ovog petka neću strepiti i od jutra osjećati grč u želucu.. piva se hladi, o utakmici se sve više razmišlja, dnevna soba biti će puna gostiju i nas 10 ak već od 16 h u petak pripremat će se uz litre pive i gemišta, sve je isplanirano, no nema one gungule koja je obična, nema onog osjećaja kad bježiš iz škole da vidiš naše kontra Meksika ili Ekvadora na SP, kad trčiš prve minute po kartu ili kad brojiš dane do utakmice.

TOM: Možda BILL: Savjetujem ti da trčiš u hotel odmah nakon intervjua

Bar ću tebi da olakšam, bar ti nećeš morati da trčiš od jedne do druge, rekla je prislonivši pištolj na slepoočnicu.

Valjda trčiš zato kaj to voliš, a ne zato da budeš na Olimpijadi.

Sad neprijatelju trčiš i voliš ga a da nisi ni svjestan svoje nesvjesti.

Kako bi se što bolje pripremili donosimo korisne trikove na koje trebaš obratiti pažnju dok trčiš

Čudan je zbog visine al unimag je uvijek bio unimag.Nisu amerikanci blesavi kod njih su sva vatrogasna vozila široka, jer je teret i visina, dok got budu polupismeni ljudi na vlasti naručivali vozni park bilo za vatrogasce i policiju bit će ovakvih stvari al dobro kak danas svi gledaju proviziju možemo biti sretni da se ne vozimo ko KREMENKO, netreba gorivo, nema motora nemreš sletit u zavoju samo trčiš i imaš dobru liniju POZDRAV SVIM PRIJATELJIMA VATROGASCIMA A KOLEGAMA BRZ OPORAVAK

Trčiš pa ti krv jače cirkulira.

- Ti trčiš dovoljno za sve nas iz zgrade - dovikuje veselo za mnom, dok se udaljavam.

Dobro možda te ne razodjene istog trenutka čim ti uletiš u prostor u kojem se on nalazi, ili možda da (tu mi na pamet pada nekoliko dosta komičnih situacija) ali u konačnici, zato i ti trčiš, zar ne, Jebe ti se živo kao i njemu, pa se požuriš da te ne prođe... (Teorija Zavjere 21.01.2008., 13:59:24)

Trčiš svakodnevno po 2 kilometra, prosječna brzina laganog trčanja je 7 km/h, što bi značilo da ti trčiš 17 minuta.

Sjedneš, nabacaš sve misli i događaje na papir i trčiš.

One kažu još da ' ' šta ti trčiš uz njega ha?? ' '.

Umjesto da samo trčiš, uvedi trening gdje jednu minutu trčiš, a drugu minutu hodaš izvodeći pritom duge korake prema naprijed.

' ' Kad te uhvati Pa moraš Meškoljiš se i vrtiš Trčiš hitno Uzmeš papira Brzo sjedneš I onda Rukne iz tebe Gromoglasno, strasno I eto tako Nastala je pjesma ' '

Zato je dobro imati sponzora, nekog proizvođača sportske opreme, kada trčiš polumaratone i maratone.

Znaš, kad si igrač treba ti taj adrenalin da te taj stadion odnese, nekad da trčiš k ' o muha bez glave, a to te nešto nosi i ti uopće nemaš osjećaj što se dešava, al ' ti jednostavno negdje ideš.

- Kad je svijet toliko gadan, zašto trčiš i zašto voliš i zašto se raduješ jutrima i lijepim trenucima?

Tvoje tijelo želi trčati, pa onda trčiš kao sumanut.

Koliko zgodnih slobodnih frajera šeta gradom, a ti patiš za nekim koga nikad nećeš imati... i trčiš mu svaki put kad mu se digne...

I sad si zamislite: ustaneš u 4:50, trčiš na bus u 5:05, pa na tramvaj i pjetlovi još spavaju a šogor te pita, Kaj se to priča po Instrumentariji (tamo je on radio) da u Elki ima ludi direktor koji se u cik zore šulja po pogonu pa luce iza strojeva da vidi što rade šljakeri?

Kako okolina (prijatelji, obitelj) reagiraju kada čuju da trčiš i da još k tome ideš u školu trčanja?

Shvatila da nedvojbeni izraz istovremeno s dvojicom gratis nuđa moju posrnulu stranicu kao prvu na mreži svih mreža,... tu tako kvarnu, tjelesno bestjelesnu stranicu s neprikrivenim gležnjem u drugom planu, pa onda, oh so very me, prošetala bezglavo bosa i s golim gležnjem u najprvom planu, bolno oćutila koliko je nepodnošljivo puno onih koji jedva čekaju zagristi do krvi jedna, i koliko je nepodnošljivo malo onih koji me cijele i jako vole baš jako velika brojka, progutala suze, stisnula zube u ustima i olovku u krivim prstima, dugo pisala, (od) jeknula, pa povila okrhnuti doskočni zglob s drugim gusto ispisanim stranicama bestjelesno tjelesnim, pa se, čitajdalje, Samosanirala... sloj po sloj... sve do netaknutog pergamenta kože našpananog preko najkoščatijih kostiju na svijetu... tako krhkih, i opet si potvrdila da je idealizam nešto što se ne može u jednom času skinuti kao što se recimo skidaju rezervni kotači s kostura bicikla, kada ga, a bio je to crveni poni, i tako nikad nisi pošteno naučila voziti nego radije po brdu razglobljeno trčiš... niti taj idealizam može jednostavno otpasti, samo tako, prirodno... odrastanjem onako kako otpadaju mliječni sjekutići; mali, slatki, i tako skloni kvarenju, ispolirala, beskrvna vegetarijanka, svoje dentes canini do visokog sjaja samo da bih razvila preko njih onaj široki osmijeh kojeg se boje svi kradljivci bicikala u ovom gradu i sve zvjerokradice u šumi koja ga graniči na rubu moje pameti, skinula maskirnu košulju, izišla iz šume, obukla bijelu haljinicu, stavila crveni ruž pa zakoračila u plavu gradsku noć puna seksoće, životne mudrosti i nepodnošljive postojanosti lakoga.