U maestralnoj prvoj priči prijatelji mladog pisca potiču da preispita očeva iskustva iz Vijetnama, a ono što se naoko čini kao moguća satira žrtvovanja životne priče u korist komercijalizacije književnosti, prerast će u transcendentno istraživanje domovine i veza između oca i sina.

Objasnit ću više metoda, kako sam transcendentno spoznao toga dana, ali ja sam osobno učinio sljedeće: jedna kuma, plus-minus 35 godina, s frizurom od 850 kuna, s mirisom od kojeg smo svi zalelujali prezbiterijem, na sebi nosi 40 cm veliku, usku haljinu i i to je to.

To je transcendentno svemu a ujedno se stapa kroz naša djela u svijetu.

I sva su samo pokušaji da čovjek svojim riječima izrazi neizrecivo, da napipa onostrano, vječno, transcendentno, za-zbiljno.

U kršćanskoj terminologiji Kundalini je predstavljena Duhom svetim, dok je Ono transcendentno, svijest ili neočitovani Otac.

Pred temeljnom krizom suvremenog društva koja se sastoji u gubitku osjećaja za nevidljivo, transcendentno i lijepo, krizom osjećaja za Boga, Duh Sveti u nevidljivom i neznatnom, igra svoju pobjedonosnu utakmicu.

You don t know what it is but it s there, like a splinter in your mind driving you mad.), onaj osjećaj da ovo nije sve koji nas navodi da vjerujemo u nešto transcendentno (ili, ako ne vjerujemo, da budemo razočarani: Zar je to sve?), nije samo nešto što se moglo prepoznati u završnoj trećini filma Trumanov show, nego tema koja se pojavljuje već u najranijim civilizacijama i prati nas do danas.

Zato zvono, božićni zvončići, podne, misa, podizanje, blagoslov, večernja, sprovod, uskrsna glorija - uvijek u nama skreću misao u transcendentno, vječno.

O č ito postoji nešto u gra đ i ljudi što ih navodi da vjeruju u transcendentno bi ć e.

Drugi konačno ne prihvaćaju nikakvo transcendentno podrijetlo svijeta, nego vide u njemu puku igru tvari, koja bi vječno postojala.

Možemo kazati da je to kao neki instrument u svijetu koji registrira da postoje vibracije nebeske i da postoji ono transcendentno. To je kao neki prijemnik, to naše srce i naša duša, koje registrira da ima nešto više od ovog svagdanjega što mi doživljavamo i susrećemo.

Današnji sekularizirani čovjek isključuje transcendentno i božansko iz svog života izdižući sebe kao najvišu normu, te čak izgleda zadovoljan svojim antropološkim pristupom, gotovo da je zadovoljan što Bog ne postoji i što i sam na koncu nestaje u ništavilu.

Ali, transcendentno gledajući, iz perspektive više istine, mi smo jedna svjesnost koja sjaji iz svih tih različitih papira za zamatanje, različitih očiju.

Svojom gospićkom propovijedi Kardinal je prozvao nepoznate počinitelje zbog diskriminacije, netolerancije, prijezira, omalovažavanja i podcjenjivanja katolika, a transcendentno vrlo obaviješteni urednik koji zna što nitko normalan ne može znati, jamačno već ima dojavu da su nepoznati počinitelji zapravo komunisti koji još nisu prošli obraćenje.

»Sakralna umjetnost istinita je i lijepa kad svojim oblikom odgovara vlastitom zvanju: u vjeri i klanjanju dočaravati i slaviti transcendentno Božje otajstvo, uzvišenu ljepotu istine i ljubavi, koja se pojavila u Kristu, ' odsjevu njegove slave i otisku njegove biti ' (Heb 1, 3), u kojemu ' prebiva tjelesno sva punina božanstva ' (Kol 2, 9), duhovnu ljepotu koja se odražava u Presvetoj Djevici Bogorodici, anđelima i svecima.

Zbog svoga simboličkog karaktera, sakralna umjetnost uvijek upućuje na ono transcendentno, koje se u našem životu dade tek dotaknuti ali nikada do kraja obuhvatiti.

Zone nenastanjivosti jesu mesta odbačenih i prezrenih bića, isključenih iz domena subjekta, bez prava političkog učestvovanja (oblasti gde su onda smeštene sve potčinjene grupacije, kao nebele rase, nacionalne manjine, transvestiti, homoseksualci, lezbejke i sl.) Gusto naseljena mesta odbačenika se ne promišljaju kao nešto apsolutno spoljašnje, transcendentno, ontološki s one strane, već to nemoguće mesto jeste uvek na rubovima ili u šupljinama onog hegemonijskog diskursa koji ga odbacuje i oblikuje.

No upravo ovdje vreba presudno pitanje: »Je li uopće moguć neki odnos između Boga i svijeta?« Nije li beskonačno, apsolutno i transcendentno počelo nužno bez ikakva odnosa, »bezodnosno«?

Ćovjek je transcendentalno biće, na to nas upućuje upravo njegova nezasićenost, nadalje činjenica da sam sebe nadilazi, pa i njegovo svagdašnje transcendentno iskustvo; to jest svagdašnje netematsko iskustvo bitka.

Pa je savršenstvo transcendentno.:) I od nas, konačnih, uvijek udaljeno i nedohvatljivo.

Iskupljenje (ono na čemu se zasnivaju povijesne borbe i političke revolucije) trebalo bi shvatiti podjednako kao materijalističko (marksističko, političko, međuhistorijsko) kao i teološko (nadpovijesno, transcendentno).

Naime, kako se nakon posta o ateističkim talibanima razvila više nego živa diskusija, s brojem komentara koji je premašio i post o gosponu Sudcu (ukupno njih 56), i s obzirom na to da se pokazalo da je tema koja se dotiče (ne) vjerovanja u Transcendentno Biće velikom broju čitatelja vrlo intrigantna, pomislio sam da bih mogao objaviti još štogod s tim u vezi.

Ali postoji nešto izvan njih; postoji nešto transcendentno.

On se, naime, nije smatrao metafizičarem: nije pokušavao shvaćati ili kontemplirati transcendentno ili vječno, nego je samo propitivao što to znači biti ili tu-biti (Da-sein).

Ona je sve: imanentno-transcendentno, opče-posebno-pojedinačno, individualno-univerzalno, egzistencija-transcendencija, itd.

pa svejedno, kao djeca nismo imali svu sadašnju svjesnost. i koliko je stanje djeteta ideal u jednom smislu, toliko se ne može usporediti dječji i odrasli život. jer odraslo biće ima priliku gledati na svijet iz jednog šireg konteksta. a na kraju, nije niti besmisleno što se transcendentno otvaranje ka nekim transcendentnim sferama događa kroz odrastanje, a ne da je prisutno u startu

Objašnjavajući pojam vjere u svakodnevnom životu kao odnos prema drugom ili drugačijem, Tadić je naveo razlike između vjere vjernika i vjere nevjernika čiji se sadržaj može odnositi na nešto transcendentno ili imanentno.

1. Filozofska vjera vjeruje u transcendentno ali ono je nešto za njega nepredmetno, apsolutno, izvan svake kategorije pa o njemu nije moguće nikakvo znanje.

Mnogi ogavni klerikalni ispadi osim što bili bogohulni i nimalo transcendentno tankoćutni bili su samo operativni segment ratne propagande, ali to ne spada u ovaj kontekst.

Nevjernik po rođenju, rastao je u obitelji bez vjerskog odgoja i stasao bez sluha za transcendentno.