Dokumentiranaje činjenica da je u tzv. travanjskom ratu 1941, dok je njemački napad na Kraljevinu Jugoslaviju bio u toku, prema još nepotpunim podacima, od strane srpske vojske i četnika ubijeno više od 300 hrvatskih civila, me du njima mnogo žena i djece.

Mihailović neposredno nakon kapitulacije Jugoslavije u travanjskom ratu 1941. svoju je malu grupu oficira i vojnika imenovao za četničke odrede jugoslovenske vojske, a uskoro zatim samo u vojno-četničke odrede.

U travanjskom ratu 1941. i u nekoliko idućih dana poubijali su preko trista nevinih Hrvata i muslimana prije nego je pala i jedna srpska civilna žrtva.

Poslije sloma Jugoslavije u travanjskom ratu emigrira s vladom u Atenu, Kairo, pa u Palestinu, da bi od rujna 1941. pa sve do kraja rata s vladom boravio u Londonu.

Zbog unutarnjih slabosti u travanjskom ratu 1941. godine, porazile su sile Osovine (Njemačka, Italija, Mađarska i Bugarska) u samo 12 dana rata prvu Jugoslaviju i razbile tu prikrivenu velikosrpsku tvorevinu na njene povijesne i etničke sastavnice.

Prvu zračnu pobjedu postignuo je za račun Kraljevine Jugoslavije još u Travanjskom ratu, kada, već prvog dana borbi, rano u zoru nad Beogradom ruši njemački bombarder Messerschmidt Bf110. Ostalih deset pobjeda postignuo je na Istočnom bojištu ratujući protiv Sovjeta.

Svim drugim narodima odricalo se pravo zalaganja za obnovu Jugoslavije zbog njihova ranijeg neprijateljstva prema toj državi, a Hrvate se izravno optuživalo zbog propasti Kraljevine Jugoslavije u travanjskom ratu 1941. Vrhunac osvetničkog raspoloženja četničkog pokreta prema Hrvatima, kad je riječ o obnovi prijeratne Jugoslavije, izražen je u četničkom listu Glas Cera iz studenog 1943. U ovom listu, zalažući se za Jugoslaviju, ističu da ona treba biti takva da u njoj živi što manji broj Hrvata.

Četnički pokret polazio je od shvaćanja da su Srbi u travanjskom ratu 1941. godine izgubili svoju državu, ali da nisu izgubili i državnopravne sposobnosti.

Linija nikad nije služila svojoj svrsi jer je napuštena prije napada Italije u Travanjskom ratu.

Kraljevina Jugoslavija osvojena je u munjevitom Travanjskom ratu, a tom prilikom Beograd je pretrpio teška bombardiranja.

Ako je Pavelić bio kvisling, onda je cijeli hrvatski narod kvislinški kada je u travanjskom ratu 1941. odbio braniti Jugoslaviju.

Madarska je u travanjskom ratu okupirala Medimurje i odbila ga napustiti, polažuci na njega povijesno pravo.

Bavit ćemo se i kontroverzama iz obaju ratova, kao što je u ovom broju uloga Hrvata u Travanjskom ratu, ili sastanak Tuđmana i Miloševića u Karađorđevu prije 20 godina.

U travanjskom ratu 1941. Srbi su poubijali preko trista nevinih Hrvata, dok s hrvatske strane nije pala ni jedna srpska civilna žrtva.

Prvu pobjedu upisuje u Travanjskom ratu kao pripadnik zrakoplovstva Kraljevine Jugoslavije, kada ruši jedan njemački bombarder i oštećuje talijanski.

Nakon kapitulacije Jugoslavije u Travanjskom ratu 1941. godine, zatekao se u Šibeniku.

Lete u travanjskom ratu, ističu se hrabrošću i ruše njemačke i talijanske letjelice nad Beogradom.

I Slavonija je ima svoje žrtve u travanjskom ratu.

U Travanjskom ratu vojna zračna luka kod Medoševca bombardirana je 6., dok je sam grad bombardiran 8. travnja.

Još nekoliko mjeseci ranije, u kratkotrajnom travanjskom ratu bilo je prikupljeno ponešto oružja, a tajno su se organizirale i udarne grupe.

Hrvatska je inzistirala na bivšoj jugoslavensko-mađarskoj granici, dok je Mađarska u Travanjskom ratu okupirala Međimurje te ga poslije anektirala.

Ali u travanjskom ratu 1941. ovi odredi su se raspali a mnogi članovi četničkih udruženja pali u njemačko i talijansko zarobljeništvo, dok se vojvoda K.

Pri tome navodi primjer likvidacije 196 Srba iz bjelovarskog okruga, u svibnju 1941. godine, od strane ustaškog režima, pa zločin u Veljunu nad Srbima (32 strijeljanih) i druge primjere, ali prešućuje srpske zločine koji su prethodili tome, a to su zločini koje je srpska vojska počinila u Travanjskom ratu 1941. godine, a mjesec travanj ipak još uvijek prethodi mjesecu svibnju, i tada se, dakle, u travnju 1941. srpske jedinice iz jugoslavenske vojske obračunavaju u bjelovarskom i u mostarskom okrugu i drugdje s hrvatskim civilima koje nisu samo strijeljali nego su im sela prethodno gađali topovskim granatama.

Izgradnja i posveta bila je u ime Italije, kao simbol pobjede u Travanjskom ratu i zahvalu za osvajanje kote Veloga vrha bez žrtava (Travanjski rat između sila osovine i kraljevine Jugoslavije od 6. do 17. travnja 1941.) i oslobođenja ovoga kraja od srpske tiranije kako to kaže isti izvor od 5. studenog 1941., str.3: "... che il nome d ' Italia suoni come simbolo di Vittoria e di civitta ' in una terra da lunghi anni soggiogata dalla tirannia serba ".

Vlast na državnoj razini ne pridaje Bjelovarskom ustanku i Travanjskom ratu 1941. nikakvu pozornost.

Udarne grupe, PO i NOV antifašističke Hrvatske, formirane su odmah po travanjskom ratu 1941. godine, kada su Hrvatsku dijelom zaposjele, okupirale njemačka i talijanska vlast i OS, te Mađari, Međimurje i Baranju.

U travanjskom ratu takva taktika doživjela je potpuni neuspjeh.

Stanovništvo Hrvatske je 1941. principijelno podržalo stvaranje hrvatske države, ali nije podupiralo zločine režima u Zagrebu koje je počinila jedna mala klika ultranacionalista koje hrvatski narod nije kroz izbore ili plebiscit autorizirao ili potvrdio, jer Pavelićev politički pokret bio je na vlast postavljen od strane Hitlerova režima kako bi se stvaranjem hrvatske države ubrzao raspad Jugoslavije za vrijeme napada Osovine u Travanjskom ratu 1941. godine, jer se Nijemcima žurilo zbog planiranog napada na SSSR koji je bio zakazan za 22. lipanj 1941. godine

U medijima su vladali napisi da su Hrvati krivi za poraz u travanjskom ratu 1941., da je od 1945. do 1951. došlo do transfera industrije iz Srbije u BiH i Hrvatsku da bi se oslabila Srbija, da su dalmatinski Hrvati i Crnogorci zapravo Srbi, da su cijeli Titov sustav i njegova baština protusrpski, te da treba mijenjati konfederalne elemente, napose sustav veta.

Pravog bombardiranja, kažu autori Ognjeva, u travanjskom ratu 1941. nije bilo: jednostavno lažu jer je njemačko zrakoplovstvo napalo Beograd u kojemu je stradala, prema nekim izvorima, 2271 osoba, gotovo isključivo civili.