Priča je to o mladom Zagrepčaninu Siniši Mešnjaku, ambicioznom političaru koji dolazi na otok Trećić nakon što mu konkurencija smješta aferu zbog čega ga premijer sklanja od javnosti i šalje na već spomenuti udaljeni otok gdje on kao osmi povjerenik vlade treba organizirati izbore i lokalnu vlast.

Ističe se da su ' fiktivni jadranski otočić Trećić, njegovi neobični stanovnici i njihove još neobičnije životne priče u središtu Baretićeve priče koja se ne da sapeti ni u jedno precizno žanrovsko određenje.

Zemlji sa tisuću otoka Baretić dodaje još jedan, dakako imaginarni, nazvavši ga Trećić.

Udaljen od kopna točno toliko da se nalazi izvan dostupnosti signala mobilnih mreža (što danas postaje granicom civiliziranog i neciviliziranog svijeta) i nastanjen ljudima koji nesmetano i sretno žive mimo svih zakona Republike Hrvatske, Trećić se na prvi pogled doima hrvatskom verzijom otoka Utopije.

Posljedica je da ga premijer sklanja od javnosti i šalje kao osmog po redu povjerenika na otok Trećić, koji se nalazi u autorovoj imaginaciji odmah iza Prvića i Drugića, znači Bogu iza nogu.

Fiktivnost otoka dodatno je pojačana izmišljenim legendama, od kojih je satkan Trećić, no Baretić ipak ne kida sve konce koji ga povezuju s realnom hrvatskom zbiljom.

Trećić kao mjesto u kojem ljudi žive u miru i bez zakona doista se doima kao utopija, no Baretić je dovoljno mudar da zna da takvo što ne može postojati samo po sebi.

" Osmi povjerenik " ima samo jednu manu: Trećić je utopija.

Za razliku od Renata Baretića, koji je prije 10 godina, zahuktaloj centralizaciji i općenarodnom hrljenju ka metropoli " svih Hrvata " usprkos, rodni zagrebački domicil posve dragovoljno zamijenio onim splitskim, Siniša Mesnjak, (anti) junak Baretićevog romana-prvijenca Osmi povjerenik, puno je manje bio oduševljen kada je iz Zagreba po političkoj kazni (očita aluzija na slučaj Bandić) odaslan na Trećić, od kopna najudaljeniji naseljeni (za potrebe ove proze, izmišljeni) hrvatski otok, sa zadatkom da tamo organizira izbore i ustroji lokalnu upravu ilitiga vlast.

Eto nam« Osmog povjerenika », romana koji je radnjom smješten na Trećić, najistureniji i najzabačeniji otok na Jadranu.

Glavni junak dolazi na Trećić kao povjerenik Vlade Republike Hrvatske, sa zadatkom da tamo provede lokalne izbore i time integrira njegovo neveliko pučanstvo u pravni sustav države čija se prisutnost i postojanje na tom otoku ni po čemu ne osjeća.

NACIONAL: Koliko u priči o mladom Zagrepčaninu, nadobudnom političaru koji dolazi na otok Trećić, ima autobiografskih elemenata? Podudarnost je jedino u tome što sam i ja Zagrepčanin koji se preselio u Dalmaciju, u Split.

Dok sam ga radio, svidjela mi se neskromna pomisao da će Trećić, ako ga dobro napišem, svakom čitatelju biti drugačiji, da će svatko dobiti neki svoj otok sa svojim neostvarivim maštarijama.

Prvi roman Renata Baretića " Osmi povjerenik " odvodi nas na najudaljeniji naseljeni hrvatski otok Trećić.

Ubacio se tu nakratko Željko Vukmirica repajući na Krležine stvari, uspio je na stageu malo mjesta naći i bongalero Renato Baretić, čiji se kult među bodulima osobito proširio nakon što je niski od tisuću bisera dodao još jedan, Trećić i k tome mu poklonio sasvim novi jezik, ono po čemu se škojari najviše razlikuju.

Trećić iz knjige doživio je kao otok na kojemu gotovo i nema zvukova - crkva ne radi pa ne zvone zvona, nema čak ni pasa i mačaka...

Upravo je ta Šolta, koja je na puškomet udaljena od Splita, onaj Trećić iz Baretićeve priče.

Vis je bio Prvić, Biševo Drugić, a Sveti Andrija Trećić.

Jer, Prvić je u Hrvata Zagreb, Drugić, recimo, Split, a Trećić svaki hrvatski otok, od prvog do zadnjeg.

Otočani koji mi priđu i priznaju da su pročitali Povjerenika gotovo bez iznimke govore mi da je Trećić zapravo njihov otok i da bih, kad bi mi oni ispričali sve što znaju, mogao napisati još barem tri romana.

Na kraju, Baretić se dobro zabavlja kroz taj blogerski segment proturajući mnoge interne šale (spominju se Trećić i Buick Riv (i) era s pripadajućim i u zagradi, Emir Imamović Pirke ostavlja svoj post pod pravim (?) imenom, u istoj rečenici jedan do drugog nalaze se Dežulović i admiral Domazet Lošo, a jedan od blogera kroz komentar autoru teksta kaže da je bolji pisac od onog Baretića), no u suštini, potka cijelog tog postupka je razorni komentar (zloćudne i počesto antidemokratske) naravi samog medija.

Je li novo, prošireno izdanje korak prema tome da se otok Trećić materijalizira?

Nakon što je filipinska familja, poluluda od blejanja u televiziju i slušanja blebetanja raznoraznih likova koji stvaraju ozračje života u ludoj i opasnoj državici, otišla u zbjeg na Drugić, pa još dalje na Trećić, vikend je protekao u mirnom revijalnom tonu

U inzularnom kontekstu nacionalne književnosti, u kome su neupitne vrijednosti Nazor, Marinković, Novak, Šoljan, a i neki mlađi autori, Baretićev otok Trećić još je jedna otočka paradigma u kojoj kopno okruženo morem, kao i u brojnim primjerima svjetske književnosti, postaje mjestom propitivanja brojnih egzistencijalnih problema.

Dvi godine dolazili su na moj Trećić, (ne kod mene) i bili su prihvaćeni sa simpatijama.

Dakle, ti " protjerani " mladi Njemci došli su ponovo na Trećić.

Na Drugić i Trećić ćemo nekom drugom prilikom..