Da sam barem obukla nešto drugo... malo mi je hladno po leđima, neki hladan vjetar počeo je puhati s večeri... ova haljina preprozračna je... ali znam da je izraz mog lica ono što privlači pažnju... na licu vidi mi se da ne pripadam ovdje u ovaj orijentalni svijet... ovaj grad propao je, nije ono čega se sjećam... dugo već ovdje stojim, sat, dva, možda tri... možda svega petnaest minuta... ne čekam ni autobus ni vlak... iako se motam tu, među čekaocima... povlačim po metalnim klupama... naslonjena na ogradu... čekam nešto... nekog... tko možda neće doći... da li ovaj trenutak izgubljenosti u vremenu i prostoru uopće pripada mom životu... nekako nedostojanstven... u tom nepoznatom kvartu gdje trešte narodnjaci iz svakog kafića... kao da sanjam... to je ustvari tržnica... pogledam malo bolje, vidim dućane koji su zatvoreni ovaj čas... prošetat ću malo... javni wc, dobro će mi doći... ali zaključan je... ipak tu je žena koja naplaćuje ulaznice... to je dobar znak javni wc koji se održava, čisti... ipak ovaj zahod nije baš pojam za čistoću... ali nemam izbora, trpjeti ne mogu... uredila sam se malo, umila, našminkala... žena nestrpljivo otvara vrata... predugo je zadržavam... ali svejedno mi je... platila sam za ovaj luksuz tekuće vode... vratit ću se gore... tramvaj je upravo na stanici, stajat će tu neko vrijeme dok se ne uskladi s redom vožnje... ako sjednem u taj tramvaj doći ću lako do svog auta... to je utješno... uvijek mogu otići... imam taj izbor... ali biram da ne odem... jer ako sad odem neću se više vratiti... pričekat ću još malo... koliko ću još čekati?

N ' Gore je oaza rezervirana za strance i lokalne moćnike; vile, restorani i nekoliko beach-barova iz kojih noću trešte tech-house bitovi ili lokalni reggae, a danju netko prebire žicama kore ili u beskraj vrti odvratne Buddha-bar kompilacije.

S razglasa trešte preglasne novokomponirane podravske pjesme.

heheh.. teletabise zovem sve svoje frendove... uglavnom.. jucer bila vani (slavila rodjos) bilo je oke... naplesala se, malo popila i jos dobra zajebancija sa svih strana...... dosli smo doma oko 4.. a isli smo u 3 kluba 1. sound tamo je bilo ono oke al oko 2 su svi poceli odlaziti, onda smo osli u Q-sada i nikada vise.... cajke trešte na kvadrat a izac nikak nemozes svi sve gaze... tak da sam i ja dobila poprilicnu plavicu na nozi... i onda osli u old bridge pub tamo se pusta oke glazba al.... svi su stariji od 20... i onda smo isli ciku.. i eto tako.... uglavnom u petak sam vidila bivseg-dobri smo frendovi?? - hello-nezna ni pozz.. a mislim da nije na meni red da ja to ucinim prvo... a juce sam vidla jednog sto mi se jakko svidja.......... al ima zensku.. ili su sam plesali??... mah uglavnom................. jutros mi je moj pesek šapko-uginuo...... od neke bolesti sto imaju mala stenca........... eto to ce biti to... i da ak dobijem slike od juce stavim vam na blog..... pusek svima

Dežulović: Ako iz automobila čujem kako trešte Oliver i Gibonni, znam da sam u Beogradu.

Sada si zamislite prizor: minibus u kojem otraga sjedi jedan muško-ženski par, vjerojatno Britanci, sudeći po govoru, zatim ispred njih nas trojica, a u prednjem dijelu nekoliko Albanaca (stalno su se izmjenjivali, jer bi netko ušao, netko izašao na usputnim stanicama), i vozač koji ima mikrofonku i neprestani osmijeh, dok trešte albanske gange.

Zbog onih koji od silnih decibela što im trešte iz tatine kante ne primjećuju ništa drugo.

U vremenu kada se s velikom pompom stvara Sveučilište u Zadru, bezvoljni zadarski studenti i mladež prepušteni su sami sebi, aluminijskim-PVC tendama, skupim diskotekama i raznim šund-rupama u kojima do kasno u noć trešte narodnjaci.

Iako ateisti ne kupuju pod izlikom Božića, već Nove godine, lijepo ih je vidjeti združene u igri skrivača između kolutova sira, prigodno flaširanih vina, čaša, kaputa, usisivača, zdjelica, dasaka, posteljine, Ptuj perutnine... dok božićne pjesme trešte iz zvučnika, kao da unatraške pjevaju vampirski glasići dječjih zborova.

Narodnjaci trešte, auti uništavaju ono malo zelenila, šatori se dižu....

Čopor dođe, cajke trešte, kukuruz ukusan, pa njihovom veselju nema kraja

Vlatka Markovića te iz koje trešte riječi " Đubre, đubre mućko đubre ".

Don Juan Kazališta Virovitica zanimljivo je ostvarenje u kojemu gledatelj na prvi pogled neće prepoznati Molièrea nego sliku današnjeg društva kroz motive nasilja i glasnih klubova (u kojima za razliku od stvarnosti ne trešte folk hitovi) i teško će takav prikaz dovesti u vezu s tradicijom, odnosno klasicizmom.

e pa naravno žao mi je što sam stavila naslov od hladnog piva na temu koja zaokuplja sve više i više ljudi sa barem malo mozga u glavi ili sa barem malo morala i normalnosti koje su prikupili teškom mukom... dakle tema mog bloga danas su NARODNJACI oliti CAJKE... šta se to događa u glavama mladih ili starih ljudi pa se prepuštaju ovom odvratnom trendu koji nema veze sa glazbom nego sa nekim bolesnim glupostima.meni osobno ne smetaju ljudi koji slušaju cajke.smetaju mi ljudi koji slušaju cajke i uz to isprdavaju one koji više vole GLAZBU kao što je rock, punk, metal itd... ugl. sve vrste supkulturnih skupina... dok prolaziš gradom ljudi dobacuju stvari kao sotonjara, mrakača itd... i to samo zato jer nosiš starke ili taj dan imaš crnu majicu nije bitno u kojem obliku.cajke su sada u modi.to je ono što trenuto fura sve više balkanaca... i naravno hrvatskih domoljuba kojima su usta puna hrvatske a iz auta im trešte srpske pjesme... neki dan sam čula rečenicu: vi se nećete uklopit u srednjoj školi jer ne sluašate cajke... na rečenicu sam ostala paf i mislila sam u sebi odakle ti pravo reć da se neću uklopit jer neslušam cajke?.... nije mi bilo jasno.šta si ovi ljudi umišljaju.naravno da ne želim bit u društvu takvih ljudi.... dok prolaziš ovim gradom na svakom koraku su cure koje su obučene jedna za drugom kao pevaljke spremne za većinu osječkih narodnjak klubova jer u gotovo svima se puštaju cajke... te cure obično imaju suknju iznad tangica majicu do pupka koja im ne prekriva ni pol sisa, izblajhanu kosu i cipele na petu višlju od njih samih.. i da li je to onda društvo u koje se želimo uklopit? ljudi ostale supkulturne skupine doživljavaju kao neke drogeraše, huligane, divljake... ljudi otvorite oči ako vas stvarno zanima gdje se najviše pije, drogira i razbija i gdje nikako nebi htjeli pustit svoje djete obiđite grad subotom navečer i shvatit ćete da su upravo vaši omiljeni šminkeri negdje duboko u čaši vina...

" Svakoga tko je mislio da nikakva kreativnost ne može niknuti u birtijama iz kojih trešte Severina i drugi, pa makar se noću ondje potajno puštala i urbana glazba, " Pušiona " bi mogla podsjetiti da nije moguće predvidjeti gdje će se dogoditi literarna vitalnost.

Dodatna je pogodnost što u neprozračenom prostoru istodobno trešte najmanje dva razglasa.

Bio sam ja i u kavanama koje se furaju na staru zagrebačku školu, a unutra trešte narodnjaci, pa bome i u onima koje su uređene kao luksuzna mjesta za bogatu klijentelu, a konobari imaju crno ispod noktiju, WC je zadnji puta opran devedesetih i kava ima okus po starim krpama za brisanje posuđa.

NJihovi mobiteli iz kojeg trešte cajke su mi inače neizmjerno dragi, a u tramvaju ili čekaonici nema ništa bolje od malo muzike raspoloženja.

Kada bi negdje postojala jedna ovako velika mišja rupa da se unutra zavučem, dok oluje trešte.

Glazba ima dobrih pjevača ali prevelik je utjecaj tzv. narodnjaka koji trešte iz gotovo svake birtije...

MAKARSKA - Kada razgovori i dogovori oko reda o snazi decibela koji po gradu trešte noću nisu godinama dali prihvatljive rezultate, Poglavarstvo je posegnulo za drastičnom mjerom: donijelo je odluku da se u 1 sat iza ponoći gasi sva muzika po lokalima.

Ma, znate ono, kad na nekom kolodvoru, pretpostavljam željezničkog, škvadra pleše na taj i još neke hitove, dok isti trešte sa razglasa.

U svakom slučaju, iz ove perspektive je smiješno o tome raspravljati i donositi sudove, jedini pravi sud koji se može o tom vremenu donijeti je kad ti granate trešte iznad glave, a ne znaš koja će ti tresnuti o glavu i hoćeš li uopće iznijeti živu glavu.

Naravno, nominalni razlog zašto je Pave Župan dobila otkaz je njena zbrzana i ne posve diplomatska izjava o Australcima i Novozelanđanima koji polugoli, trešte pijani bauljaju Stradunom.

Pravi buvljak, bez cajki koje nedjeljom trešte na svakom koraku, i sasvim dobar i jeftin način za provesti prijepodne.

Powered by Komodore 64 (za neznalice: hardkorpank emisija na Radio Student) hard crew, te su stoga posjetioci ovog eventa pozvani na battle na najboljoj konzoli svih vremena Commodore 64 koji će se prikazivati na projektoru dok DJ-i trešte svojom bukom.

Par dana nakon toga po Korčuli se vozi auto (skupi auto dakako) iz kojega trešte narodnjaci, registracija slavonska i tip mrtav hladan baca opušak kroz prozor i ne sluteći da mu je iza leđa Fiat Uno zadarskih registracija u kojem se voze trojica koji vole svoju domovinu, i svoje more, svoje šume, i svoje otoke (bez obzira što nemaju privilegirana primanja, beneficije i ostale rezultate ljubavi) i koji će ga koju sekundu kasnije prisilno zaustaviti (prepriječivši mu put kao na filmu) i natjerati da po grmlju uz cestu traži svoj smrdljivi opušak.

Jedna me stvar jako razljutila a to je kupovanje skupih automobila balavcima od 19 godina koji se kurče s njima po cijelom gradu, jedan takav sinek kojemu su mama i tata kupili skupi auto je danas na glavnom raskršću moga grada pokupio dječja kolica, srećom bebici nije bilo ništa a dotičnog vozaća su majka i prolaznici (uključujući moju malenkost) skoro namlatili, vjerojatno će nama doći kaznene prijave za remećenje javnog reda i mira, a tatin sinek će se izvući s opomenom jer je iz ugledne obitelji, bitno da je iz ugledne obitelji, a to što je smeće od djeteta, a kasnije smeće od čovjeka nema veze, bitno da on vozi skupi auto koji si nije kupio sam kao niti išta drugo u životu 100 km/h (srećom nije vozio toliko kada je udario kolica nego je samo prošao kroz crveno) iz kojeg trešte cajke.

ono što zgrožava je sljedeće: dobro da se junci puni adrenalina nadjačavaju, ali publika, publika koja bježi od nogometa (zbog nasilja) e ta publika pleše, veseli se, navija... sa zvučnika trešte novi fosili. prava dekadansa, šake u rusko-američko šaketanje uz stihove rajka dujmća i svileni glasić mlade i bujne sanje doležal. pa di to ima??? neki smo se dan čudili kako se neke srednjoškolke vuku za kosu (i to brez glasbe), a ekipa navija.... a vidi ovo. pune tribina curuca u uskim trapericama, guzičice poskakuju, bradavice se napele od silna uzbuđenja (manje zbog rajkovih stihova) dok teren izglea ko bejrut u ljeto 1982. godine. sva sreća da je snimak na meni nerazumljivom njemačkom jerbo da je glas miće dušanovića slušali bi sigurno kako je ovo najuzbudljivi dio večerašnje utakmice. pa u piččku matgerinu, što se nitko nije sitio uzet one šćape pa opaučit nekoga po glavi neka se možđani prospu po terenu pa će biti vrhunac cijele sezone. ajte u krasni milokliz vi i ovo govno....

Tisuće njih u bijelim dresovima i crvenim i modrim kapicama zagrljeni pjevaju, iz razglasa okolnih kafića trešte navijačke pjesme, na prozorima jurećih automobila goli do pasa sjede neki pijani mladići i mašu šalovima.