kako je bilo? super, ako zanemarimo.. 1) da sam čim sam izašla pokušala hodat bosa - dođe mi na isto jer su me noge toliko bolile da nisu ni skužile da više nemam šugave pete 2) da je muzika bila ubi bože na mahove 3) da postoje ljudi čija je jedina funkcija na zemlji trošit meni kisik 4) da sam na putu od doma do grada bila meta ne jednog, ne dva, nego 5 puta toliko pedofila.. bilo da su me samo morali nešto pitat, npr. stat nasred ceste, sjest na trubu i onda vozit uz mene da bi pitali dal ću im pokazat kako se dođe do konzuma (ma kakav konzum jebem te glupog? di je to tu?), ili pitat koliko je sati iako imaju sat i onda se još nešto kurčit bahaha ja tebe mogu sad prebit ša glumiš al te neću jer te volim al bi nabio ovu curu bahaha (jer ja kao ne čujem jer je 20 cm u praznom busu puno prostora pa ono..), ili susjed koji me svaki dan vidi u liftu i priča samnom i onda me sad ni ne pogleda u facu - ne, on mi je morao gledat u noge i dupe, nije da nema jedno 40 godina više od mene, nije bed. a najdraže su mi babe koje ne da gledaju, ne da bulje, nego PROŽDIRU pogledom, hodaju i gledaju, i onda stanu i gledaju. i gledaju i gledaju i boli ih kurac. lijepo njima u životu.. na svu sreću, ovo nisam proživljavala sama. ne, bila je i ana samnom. ali ne, nije imala pete. samo sam ja šepala u ovom čudu. ej, pa ti se treseš i malo si crvena šta ti je?