Samobor Dan grada svečano proslavlja trećeg vikenda u listopadu, na dan kada povjesničari procjenjuju da je kralj Bela IV. 1242. godine Samoboru darovao Povelju slobodnoga kraljevskog trgovišta.

Te će se veze usmjeriti u bazu podataka i interaktivni website, koji bi se aktivirao u 1. godini Projekta. 4. Organizirati prve aktivnosti koje će dovesti partnere i informirati druge, posebno Europske regije, koje trebaju iskusiti, razumijeti i dijeliti međusobno primjere dobre prakse u ruralnom razvoju vezano za male gradove i trgovišta.

Osim utvrde i grada Zabathke, u zalog mu je dao trgovišta Madaraš, Tavankut, Verušić i Šebešić. [ 3 ] Drugi izvori tvrde da mu je Šebešić darovan i to 1504. godine Castrum Sabatka et possessiones Madaraš, Tavankut, Šebešić et Verušić, omnibus in Comtu Csongrad existentibus. [ 2 ]

Kutjevo je danas neveliko mjesto za kojega su se još isusovci u 18. stoljeću zalagali da se proglasi gradom, ali nikad se nije uspjelo razviti više od trgovišta.

Mještanima Trgovišta je još u sjećanju prijeratna nesreća u kojoj je vozilo sletjelo niz cestu te udarilo u kuću ispod magistrale.

Samoboru darovao Povelju slobodnog kraljevskog trgovišta i to 1242. godine.

Važno je napomenuti kako u tom vremenu Vrbovsko naseljavaju građani iz raznih dijelova Austro-ugarske, a ponajviše Česi što je vidljivo po imenu župne crkve koja je izgrađena tijekom 1755. i 1756. godine, a dobila ime je po češkom svecu Ivanu Nepomuku. 1765. Vrbovsko biva izdvojeno iz Vojne krajine a 1785. godine dobiva povlastice slobodnog kraljevskog trgovišta.

Nastanku grada pridonijeli su antički prometni pravci oko kojih se počelo formirati novo naselje, ponajprije u funkciji trgovišta.

Hrženica je, zapravo, bila prvo selo u koje je izvan nekadašnjih trgovišta i gradića već 1872. godine prodrla vatrogasna ideja.

Na fotografijama i kartama najljepše se vidi razvoj Slatine od malog trgovišta do suvremenog grada.

Kao naselje Krapina se prvi puta spominje 1193. godine, a privilegij trgovišta stječe 1347. godine.

Krapinska utvrda i vlastelinstvo su u to vrijeme bili kraljevski posjedi, a grad tada dobiva i status slobodnog trgovišta.

Oko crkve se nalazi veliki crkveni posjed te su česti sporovi oko posjeda između zelinskih župnika i građana trgovišta Zeline.

Grb općine i grada Slovenske Konjice preuzet je prema pečatu trgovišta Konjice iz godine 1580., a prikazuje srebrnog neosedlanog propinjućeg konja na crvenom.

Čađavica je 1852. godine dobila prava trgovišta, kada joj je vjerojatno dodijeljen i ovaj grb.

Gradivo ovog fonda je pripadalo arhivu slobodnog trgovišta Jastrebarsko.

Velika Gorica je od malog seoskog trgovišta, od 2.871 stanovnika početkom stoljeća prerasla u grad od 31.614 stanovnika (1991.), dok danas s pripadajućim naseljima broji preko 60.000 stanovnika.

Nakon odlaska Turaka iz ovih krajeva početkom 18. stoljeća, grad se ponovo počinje razvijati, te prvom polovicom 19. stoljeća Sisak ponovo dobiva status slobodnog trgovišta, da bi konačno krajem istog stoljeća civilni i vojni Sisak bili ujedinjeni u jedinstvenu upravu.

Takav grb trgovišta Središče sačuvan je već na pečatu iz 1579. godine.

Jednako tako, uz cestu će nicati nova naselja i razvijati se stara, tako da će Fužine dobiti na važnosti, a Mrkopalj i Ravna Gora steći će status kraljevskih trgovišta.

Adamček: Povijest trgovišta i vlastelinstva Krapine, Časopis KAJ, 10/1982. u doba feudalizma

Iz istog vremena imamo i povijesno svjedočanstvo o upotrebi pečata slobodnog trgovišta Ivanić-Grada.

Stanovnici poplavom pogođenog Trgovišta, najsiromašnije općine u Srbiji, nisu se nimalo razveselili kada su u Vladinim paketima humanitarne pomoći umjesto potrebnog brašna i drugih živežnih namirnica ugledali hrpetinu tangi i grudnjaka, te pokoji par crnih cipela za pokojnike.

Nastajanje trgovišta dugotrajan je društveni i gospodarski proces koji se odvijao i stoljećima prije nego se o trgovištima sačuvao prvi pismeni podatak.

Dubrovčani su na taj način dobili i kopneni put od Stona, preko Neuma i Slivnoga, do trgovišta Narenta ili Drijeva, nasuprot današnjoj Gabeli.

Nijemci, uglavnom obrtnici, ali i trgovci, naseljavaju se u hrvatske gradove i trgovišta, a u manjem broju kao zemljoradnici u sela.

Nijemci doseljavaju u gradove i trgovišta, te vojna središta (utvrde), a dolaze znatnim brojem i u već postojeća pretežito hrvatska sela, ali i osnivaju nova kolonistička naselja.

Također se u 15. st. spominju dva gradska naselja, trgovišta (opida), čiji su stanovnici bili građani, no oni tijekom 16. st. nestaju.

U zatvorenim srednjovjekovnim vlastelinstvima, stanovništvo se slabo obnavljalo novim doseljenicima, pa su tu negativnu pojavu, ugarsko-hrvatski vladari pokušavali izmijeniti izdavanjem pisanih povelja, na temelju kojih su pojedina veća selišta dobivala status povlaštenih trgovišta s odgovarajućim slobodama.

Tu su bila značajna redovnička središte i trgovišta, poput Streze i Jakobovih Sredica, a cijeli kraj bio je gusto premrežen župama i nastanjen hrvatskim katoličkim življem.