Gradonačelnik Novosel uručio je potom predsjedniku repliku Bule Bele IV, kojom je Jaska još u 13. stoljeću proglašena slobodnim trgovištem.

Kad je turska opasnost konačno jenjala i kad je postao sjedište Otočke pukovnije, Carica Marija Terezija učinila je grad 1746. god velikim trgovištem.

Ta on je s našičkom cementarom prvi krenuo u privatizaciju, uselio se početkom devedesetih u veliki državni stan, osigurao je sebi i nakon prestanka predsjedničke dužnosti samo njemu potrebni skupi ured s državnim službenicima u zgradi koja je nekoć bila sjedištem Udbe, a kasnije trgovištem oružja i bordelom, i dalje bi htio besplatno ljetovati u državnoj vili na Hvaru, iz predsjedničke fotelje uskočio je ravno u Nadzorni odbor Ingre i u sukob interesa, kćerku Nevenku postavio je bez natječaja u jedno javno gradsko poduzeće s puno novca i s malo posla.

Tada je posjed Nelipića zahvaćao područje i Daruvarske kotline s kaštelom Kamengradom, te trgovištem i župom Toplicom.

Kralj Andrija III. tu županiju daruje, odnosno dodjeljuje (1293. godine) rodu Babonića, koji svoje sjedište imaju u Lipovcu, sve dok Ivan Korvin nije sagradio dvorac u Jastrebarskom, mjestu koje je prema odluci Bele IV. proglašeno slobodnim trgovištem.

U to staro doba spominje se kao značajna tvrđa grad Rakovec s trgovištem, s kojim se kasnije spaja gospoštija Vrbovec, pa grad Križevci i Glogovnica, sa srednjovjekovnim kastrumom i preceptoratom templara i ivanovaca, župnom crkvom sv. Jurja i velikom kasnogotičkom crkvom sv. Marije, koja nikad nije pripadala templarima i ivanovcima, već od početka kanonicima Svetoga groba Jeruzalemskog, križnicima, koji nisu bili viteški red, ali su nosili križ na odjeći.

Kraljica Marija Terezija Otočac je 1765. učinila trgovištem i uveden je vojni magistrat, a od 13. rujna 1746. održavaju se u Otočcu i tjedni sajmovi srijedom.

Kada se kasnije kralj Sigismundo po drugikrat oženi s Barbarom groficom Celjskom, kćerju Hermana mladjega, darova on svomu tastu g. 1435 s nova grad Trakostjan sa svimi gradovi zagorskimi, medju kojimi imenova i Krapinu, Lobor, Ošterc, Belec, Lepoglavu, Kostel, Cesargrad, Verbovec, Vinicu, grad i varoš Varaždin, s trgovištem i gradom Kamenicom.

Na molbu grofa Pejačevića kralj Franjo III proglasio je Slatinu 1808. godine trgovištem, što je doprinijelo povećanju prihoda i daljnjem razvoju mjesta.

Kada je u drugoj polovini XVIII. stoljeća ukinuta Vojna krajina, Bjelovar je izgubio svoju dotadašnju ulogu (obrana od Osmanlija) te se počeo razvijati u drugom smjeru kao trgovačko, upravno i kulturno središte svoje okolice, zbog čijih se dobrih uvjeta za razvoj poljoprivrede razvio u najveći grad lonjsko-ilovske zavale. 1874. proglašen je slobodnim kraljevskim gradom, a razvoj Bjelovara nepovoljno je utjecao na razvoj nekih drugih naselja toga kraja kojima je oteo prvenstvo Cirkvenu (koja je 1673. postala trgovištem, ali je onda izgubila povlastice) te Dubravu, koja je u srednjem vijeku također bila trgovište.

Dan Grada Samobora obilježava se svake godine treću subotu u listopadu, na dan kad je Samobor proglašen slobodnim kraljevskim trgovištem poveljom kralja Bele IV. 1242. godine.

Od važnijih povijesnih datuma ističemo 24. travnja 1438. godine kada je Valpovo proglašeno trgovištem.

Svojom ispravom od 13. rujna 1746. godine kraljica Marija Terezija dopustila je održavanje tjednog sajma u Otočcu svake srijede, čija se tradicija održala sve do danas, a 1765. godine učinila je Otočac trgovištem dozvolivši da se uredi vojni magistrat.

Od svih zabilježenih pojedinosti izdvajamo zapis iz 1520., kad je mjesto kraljevskom poveljom proglašeno »trgovištem«, s pravom održavanja godišnjeg sajma 4. listopada, tj. na blagdan sv. Franje.

1765. g Vrbovsko je izdvojeno iz Vojne krajine, a 14. ožujka 1785. proglašeno kraljevskim povlaštenim trgovištem.

Okićki knez borio se na strani ugarskog kralja, te za nagradu što je Česima oteo utvrdu Samobor, kralj ga daruje trgovištem Samobor i ubiranjem tridesetine.

Šetnja trgovištem koje iščezava nadrealno je iskustvo.

Također je poveljom iz 1774. g. dozvolila u Otočcu i dva velika godišnja stočna sajma (24. srpnja i 24. rujna). 1765. g. učinila Otočac trgovištem.

Privilegijom iz 1743. godine Marija Terezija proglasila je Suboticu slobodnim komorskim (kameralnim) gradom odnosno trgovištem, za što su Subotičani darovali carici 150 konja.

Kralj Ljudevit I Anžuvinac, proglasio je o1. ožujka 1347. godine Krapinu slobodnim kraljevskim poveljnim trgovištem.

Carica Marija Terezija učinila je grad 1746. velikim trgovištem.

1. ožujka 1347. dodijelio je Krapini hrvatsko-ugarski kralj Ludovik I Anžuvinac (vladao od 1342. do 1382.) povelju kojom je proglašena slobodnim kraljevskim trgovištem.

U naknadu dakle toga dúga i u nagradu učinjenih mu službah, darovà mu Ivan Korvin grad Kalnik s trgovištem Brezovicom i mnogimi seli. 30) Sljedeće god. 1503. uvedena su u vlastničtvo grada Kalnika, na zapovjed kralja Vladislava, rečena dva Baltazar Halapić i Benko Baćani po kaptolu začesanskom, u nazočnosti plemenitih kalničkih susjedah Ludovika Pekra od Kušterovca, Andrije Španića dvorskoga dubovečkoga, Ivana Šibrina Šibranovečkoga, Jurja Potočkoga i Jurja Lukacića Potočkoga, Fabiana Vidovečkoga i Mate Markaća vojevode, te Ivana Ernušta Čakovečkoga, pred Petrom Bogačevečkim kao kraljevskim čovjekom i Stjepanom Bošnjakom kastelanom grada Kušterovca.

Na molbu Eleonore Patačić, car Franjo Josip II., proglasio je ljubešćicu velikim trgovištem pa je mjesto dobilo pravo na održavanje sajmova osam puta godišnje