trȋbus m

DEFINICIJA

pov.
1. svako od triju plemena na koja su se dijelili prvotni rimski punopravni građani
2. dio starorimskog teritorija, područje jednog od tribusa, a poslije upravna jedinica u gradu Rimu; kotar

ETIMOLOGIJA

lat. tribus: pleme; tribunus: tribuni; tribunal: sudsko mjesto

SINONIMI I SLIČNE RIJEČI

podtribus, glavočika, panicoideae, pooideae, potporodica, podrod, tribusu, trigoniaceae, potporodici, asteroideae, surianaceae, crassulaceae, akaniaceae, monotipski rod, apocynaceae, cephalotaceae, africana, nadred, fabaceae, penthoraceae

PRIMJERI U REČENICAMA