Popularnost autobiografija on objašnjava time što u njima često, kao i u trivijalnoj književnosti, živi Âťutopija o cijelom čovjekuÂŤ, čime čitatelj misli privremeno pobjeći od stvarne fragmentiranosti svoga života (1972, 80).

Starčević 23. studenoga 1847. traži od Konsistorija u Senju da ga oslobodi od vjeronauka u trivijalnoj školi u Karlobagu ili da ukloni namjesnika (lokumtenenta) suca Ćorića koji ruši što on gradi.

Ukratko, da je više ovakvih djela, i manje zahtjevni čitatelji bi se češće otrgnuli trivijalnoj književnosti.

Naravno da bi se, s teološkog gledišta, moglo prigovoriti trivijalnoj antropomorfnoj slici Presvetoga Trojstva koja, zanimljivo je to istaknuti, u ovom romanu ipak nije ni heretična ni newageovska.

Njeno djelo nećemo moći svrstavati u isti red s Joyceovim« Ulixom », recimo, ali sigurna sam i da teza o trivijalnoj literaturi, odnosno« literaturi za mljekarice »neće više dugo držati vodu.

Nisu li sve naše priče, u ovoj trivijalnoj igri zvanoj život već odavno ispričane?

No, treba li uopće posezati za činjenicom da je Irena Vrkljan kao književnica svojim opusom dokazivala dosljednost u očuvanju digniteta rečenice, pokušavajući alkemijom jezika, netrivijalnim stilom o trivijalnoj stvarnosti, očuvati dublju dimenziju postojanja, paralelni svijet svoje najintimnije nutrine, koju doba i ljudi osuđuju na zatomljavanje.

No prije nego se pogubite u ovoj vama posve trivijalnoj osobnoj ispovjesti (jer moj grijeh je zaista samo moj grijeh), vraćam se na nedjeljni status svog frenda.

Buvljak je pokazao iznenađujuće velik broj mladih kreativnih osoba koje izrađuju vrijedan umjetnički nakit te još jednom opovrgao prošireno mišljenje o modi kao o samo jednoj trivijalnoj i beznačajnoj pojavi.

Ili recimo Curtizovim pustolovnim filmovima s Errolom Flynnom, umjesto u trivijalnoj Lari Croft, i Hawksovoj Zemlji faraona, a ne sumanutom Stoneovu Aleksandru.

' Nasuprot trivijalnoj i jeftinoj dopadljivosti proizvoda masovne kulture potrošačkog društva našeg doba, a koja često graniči s neukusom i opstoji na granici kiča, umjetnik Rade Zrilić predstavlja se autentičnim umjetničkim konceptom, koji putem slikovnih kompozicija, raznolikog vizualnog znakovlja, stilskim poigravanjem riječi uobličava vlastiti likovni jezik.

Intelektualac koji drži do sebe nikada ne bi smio sudjelovati u toj trivijalnoj zabavi za puk.

Osnovni je nedostatak to što je priča odveć jednostavna i toliko arhetipska da u velikoj mjeri naginje trivijalnoj literaturi, što, prema svemu sudeći, nije bila autoričina namjera (upravo zbog »ozbiljnosti« i pripovijedanja u prvome licu).

Konzumerizam je predah od okrenutosti realnosti koja je izgubila svaku draž, od svijeta pretvorenog u gomile resursa, uključujući, dakako, i onaj ljudski, koji se troše u trivijalnoj hiperaktivnosti, od svijeta beskrupuloznog profiterstva koje je postalo samo sebi svrhom.

Iako to zvuči pretjerano i spektakularno, riječ je o trivijalnoj stvari, o rudimentarnim hakerskim programima koji vaš PC čine sasvim otvorenim za komunikaciju s pošiljateljem takvog programa-uljeza, koji omogućuje pristup memoriji vašeg računala čim se logirate na Internet.

Naravno, mogućnosti nipošto ne završavaju na tako trivijalnoj primjeni.

I u nekoj trivijalnoj knjizi možete naći neku rečenicu koja će vam dati nešto.

Vidiš, vraćamo se osnovnom motivu, motivi clowna: već je film osamdesetih izašao na kraj s tim motivom, i tu u svojoj trivijalnoj produkciji: Joker je ta maska koja je lice, bez koje lica nema, a koja prikriva bezličnost: maska ništavila, čiji je smijeh rigor mortis.

Sportski program nikada nije bio gori, dokumentarni da ne spominjem, a informativni segment je daleko bolji čak i na inače trivijalnoj NOVOJ TV, pa makar samo radi " ugodnog alta " i još ugodnije vanjštine Marije Miholjek.

Doduše, promiskuitet je trpio zbog side, no uglavnom je izgledalo kao da smo krenuli prema trivijalnoj, cerekavoj, nadrogiranoj spend-o-rami: Vrli novi svijet je bio u vodstvu. "

S jedne strane trajno prokazujući njihove niske vrhunce i mizerne artističke dosege a s druge kao na stalnoj pokaznoj vježbi dokazujući da se i u trivijalnoj formi šlageristike može potpisati reprezentativno autorsko djelo.

Spajanje svakodnevice i fantastike, svakodnevice i demonologije, aktiviranje iracionalnoga u trivijalnoj, dohvatnoj stvarnosti to su mehanizmi koji rade u Gogoljevoj prozi.

Unatoč trivijalnoj skečizaciji, u predstavi slabašna predloška i režije, pojedina glumačka ostvarenja i teško čitljiv, ali ipak postojeći entuzijazam ansambla, najsvjetlije su točke Nolina uratka.

" U prigodama društvenih događanja, festa, neformalnih sportskih natjecanja, sijesta, u ambijentima dvorišta i sjenovitih soba, ekstenzivno, čak pomalo lijeno, autor će realizirati snimke koje imaju lokalnu boju, ali ne inzistiraju na trivijalnoj tipičnosti.

Detektivski i ljubavni romani, horori, SF, trileri ⠀ sve su to žanrovi koji pripadaju trivijalnoj književnosti u afirmativnom značenju te riječi, dakako, žanrovi koji su u velikoj mjeri narativno shematizirani, no u kojima spisateljska inventivnost i te kako može doći do izražaja.

Može se raditi o gotovo pa trivijalnoj, simetričnoj XOR enkripciji što se, čak i da je višestruka, razbija unutar sat vremena.

Nasuprot tome, pisci koji veruju da njihovo delo dobija kad se pretoči u izabrane misli pokazuju da se u trivijalnoj književnosti osećaju kao kod kuće.

Naime, s jedne strane, porijeklo usredotoèenju na psihologiju možemo pronaæi u trivijalnoj crti kazališne drame i njezina slijeðenja u filmu.

Marx Engels Lenjin Carver Vidim da rasprava polako s jergovica skrece prema trivijalnoj paradigmi, raymondu carveru, ozakonjenju bljuzge i jurici pavicicu, skrece, braco i sestre, poput tankera, neprimjetno ali nezadrzivo. umjesto malog priloga temi imao bih par zacudjenih konstatacija, koje priznajem nisam ni samome sebi a niti ikome drugome do danas uspio objasniti. okej, i ja sam svojedobno popusio pricu o carverovcima i sav nadobudan nakon prica jergovicevih, tomicevih, pavicicevih, perisicevih isao citati i gospodina raymonda. i vise mi nista nije bilo jasno. jebote kakve veze ima to jedno s drugim, pitao sam se onda kao i danas. pa sam nakon silnog traganja nasao u jednoj videoteci film short cuts, pogledao ga, ali sam opet samo blinkao od nekuzenja. medjutim carver je sve cesce iskakao iz tih nekih njihovih tekstova, kolumni i intervjua, da je stvar sve hitnije trazila razumsko objasnjenje. nikako da shvatim koji ga kurac toliko spominju i zaklinju se u njega. i jedino sam mogao zakljuciti kako s nasim toboznjim carverovcima raymond carver ima veze koliko i izvorni tekstovi marxa i engelsa s toboznjim socijalizmom od 1917 do 1989. to jest, da objasnjenje lezi na drugoj strani. nemanja je negdje tamo dolje primijetio da se u doticnom slucaju uopce ne radi o carverizaciji, nego o trivijalizaciji literature, uz eventualnu iznimku roberta perisica, mislim vise na drugu nego na prvu njegovu knjigu. dodao bih svoju pretpostavku, a vi me ispravite ako grijesim, da u ovoj tocki dnevnog reda imamo posla s knjizevnim sminkerima koji su stalno pod nekim jebenim imperativom markiranja vlastite knjizevnosti, i da su se jednostavno svojedobno potrudili iznaci neku neistrosenu, svjezu, sarmantnu markicu. izbor je iz vec opisanih razloga, vidi spomenuti nemanjin esej u komentarima ispod donjeg posta, pao na carvera. stvar je ojacana ribrendiranjem u sinergiji faka i medija, kad pojam carverovci dobiva svoju atraktivniju inacicu fakovci i pomalo izlazi iz upotrebe. uz nuznu napomenu da ni borhesovci nisu bili nesto pametniji, prica o famoznim ranim knjigama pavlicica i tribusona, koji su se toboze kasnije trivijalizirali, takodjer je cista mistifikacija. stvar je i onda, dok su bili samo ruzoprsti pisci sa filozofskog fakulteta, bila fakin trivijala. - 03:07 - Komentari (9) - Isprintaj - To zvuči kao intelektualna meditacija; zašto bi se pisci uopće morali legitimirati nekakvim " autoritetima "?

Samo ne treba podleći snobovskoj filozofiji da je ljubavi mjesto u trivijalnoj literaturi, a da je visoka umjetnost rezervirana za egzistencijalne muke.