A onda je prelazila u slike bajki o Snjeguljici, Pepeljuzi i Trnoružici.

Plesat ću Carabossu, zločestu vilu u Trnoružici.

Priča ove Trnoružice je ista kao i klasična, ali koreografski ima puno načina da ispričate istu priču, pa tako u toj produkciji naglasak nije bio na samoj Trnoružici, nego na odnosu Princa i zlog čarobnjaka Carabossea.

Ove sezone u Trnoružici vjerojatno neću plesti Princa jer nemam partnericu, a u Giselle ću najvjerojatnije plesati Seljački pas de deux.

U zagrebačkom je baletu plesala u svim repertoarnim predstavama i imala niz vrlo zapaženih uloga: Klara i Vila Šećera u Orašaru koreografa Waczlawa Orlikovskog, La Sylphide i Effie u La Sylphide Normana Dixona, Vila temperamenta i Plava ptica u Trnoružici Dereka Deanea, Euterpa i Terpsihora u Maestru koreografkinje Ljiljane Gvozdenović, Pas de deux seljana i Myrtha u Giselle Iraide Lukašove, Neka djevojka-klaun u Pjesmama ljubavi i smrti Milka Šparembleka, Pas de trois i Pas de quatre u Labuđem jezeru Dereka Deanea, Pepeljuga i Jesen u Pepeljugi Dereka Deanea, Lisa u Vragolastoj djevojci Vladimira Derevianka, Quitri i Kraljica Drijada u Don Quijoteu Patricka Armanda, solo u Concertu Baroccu Georgea Balanchinea, solo u Paquiti Dereka Deanea, Bijela Djevojka u baletu Air koreografa Martina Müllera, Swanilda u Coppeliji na Montmartreu Yourija Vamosa, Snježna kraljica u Orašaru Dereka Deanea i solo u Večeri njemačkih autora Uwea Scholza.

Oni u svoju priču ubacuju i dvanaest vila koje na krštenju princeze Trnoružici poklanjauju darove: čistoću, vitalnost, velikodušnost, rječitost, mudrost, strast i tako dalje.

U videima poslušajte bajku o Trnoružici i Pepeljugi koju su braća Grimm objavila u kolekciji narodnih priča

Priča o Trnoružici stvarno postoji, spada pod bitak, a ne pod nebitak, kad smo već na ontološkoj varijanti objektivističke teorije istine, što je popriličan napredak u odnosu na naivnu adekvaciju...

Carabosse je zanimljiv lik, pun osobnosti, kaže Almira Osmanović, koja još ne zna kako će u Trnoružici izgledati, no napominje da mora biti opasna, pa će vjerojatno nalikovati na Cruellu de Vil

Reklo bi se da je posrijedi neka bajkovita priča u kojoj ni organi zkona i reda nisu jedinstveni, kao one vile iz bajke o Trnoružici: jedna s jednim namjerama obdari novorođenče prokletstvom, a druga, s drugim namjerama da se ne moraju izravno konfrontirati obdari ga drugim darom koji poništava prvi.

Jabuku kao put za odlazak u smrt Turingovci znanci povezuju s njegovom omiljenom bajkom o Trnoružici.

Tema ljubavi i borbe za nju nalazimo u Trnoružici, bajci o uspavanoj princezi koju nakon stotinu godinu iz sna poljupcem budi princ.

Od romantičnih uloga, poput one Grofa Albrechta u baletu Giselle, preko klasičnih uloga prinčeva u Labuđem jezeru, Orašaru i Trnoružici, do karakternih u Peer Gyntu, Don Quijoteu, Đavlu u selu, Spartaku, Hamletu, Caliguli

Knjige su pažljivo odabrane, da ne bi sadržavale tradicionalnu podjelu uloga spolova, čak niti kada su roditeljske uloge posrijedi (knjige o Pepeljugi i Trnoružici ne dolaze u obzir).

Prije dolaska u HNK u Zagrebu plesao je uloge Siegfrieda u Labuđem jezeru; Albrechta i Pas de six seljaka u Giselle; Princa Désiréa u Trnoružici; Espada i Basilija u Don Quijoteu; Franza u Coppeliji; Princa u Pepeljugi Sergeja S. Prokofjeva te Romea i Parisa u Romeu i Juliji.

U zagrebačkoj Trnoružici u koreografiji Dereka Deanea imam dugi solo u drugom činu, što je vrlo lijepo.

Hoćete li još nastupati u Zagrebu? Još sam prošle godine uvježbao ulogu Princa u Trnoružici s koreografom Derekom Deaneom i Edinom Pličanić kao partnericom, no nisam još nastupio u toj zagrebačkoj predstavi, kao ni moj kolega George Stanciu, koji je dobar plesač, profesionalac i partner.

Koje su vam bile najslavnije partnerice u Trnoružici? U Berlinu plesao sam s Polinom Semionovom, a u Stuttgartu s Marijom Eichwald.

Vidno razočarana gabaritima pozornice, publika (mahom sastavljena od žena srednjih godina, to jest generacije koja je odrasla na Trnoružici i bajkama Hansa Christiana Andersena), napučila je smanjeni prostor Spaladiuma.

Plesala sam Jokastu u Crankovoj Antigoni, u studenome 1961, i bila u planu za naslovnu ulogu, zatim Vilu Jorgovana u Trnoružici te čardaš i mazurku u Coppeliji, što je također postavljao Cranko te sezone.

Malopri smo Mlaja i ja, ka šlag na kraju učinile đir po Acy marini, vidit kako žive domaći vanzemaljci, nagledat se višedesetmetarskih jahtica, umisto bajke za laku noć, umisto da joj pričam pričicu o Pepeljugi i Trnoružici.

Očekuje se da će film doći u kina u ožujku 2014. godine, a u njemu će mala Vivienne glumiti princezu Auroru u dječjoj dobi u ekranizaciji bajke o Trnoružici, dok će njezina majka imati ulogu zle vile.

Bajka o Pepeljugi, Snjeguljici, Trnoružici, Matovilki i tko zna koje još, govore upravo o snu slatkih ženica da ih jednog dana pokupi kraljević u Poršeu i makne daleko od svakodnevne dosade u kojoj životare od plaće do plaće u zagušljivoj kancelariji.

Slijedi kreiranje niza zločestih likova: zle maćehe u " Trnoružici ", Kraljice srca u " Alisi u Zemlji čuda " te Kapetana Kuke u " Petru Panu ".

I u novom ansamblu, pa mi je lakše što u Trnoružici nastupa i ravnateljica Baleta, koja mi pomaže i kao kolegica i kao pedagog - kazao nam je na kraju mladi Kazahstanac.

Tako u Pepeljugi dobra vila pretvori bundevu u prekrasnu kočiju s četiri konja, u Snjeguljici dođe princ na bijelom konju i oživi ju, u Trnoružici kraljević dolazi do začaranog dvorca zahvaljujući brzom, snažnom i vjernom konju i poljupcem probudi Trnoružicu.

Debi na pozornici Bečke opere uslijedio je za nekoliko mjeseci u Pas de quatre u Trnoružici, za koji je dobio odlične kritike.

Najvažnije su mu uloge u Beču: Princ u Pepeljugi, Orašaru i Trnoružici, Colas u Vragoljastoj djevojci, Béranger u Raymondi, Minotaurus u Spartacusu (vlastita kreacija), Mladi dečko u Manon, Zlatni idol u Bajaderi, Petite Mort Jiríja Kyliána, Orlando u Neuemeirevom Kako vam drago te glavna uloga u Temi i varijacijama i Čajkovski Pas de deuxu Georgea Balanchinea.

Godine 1978. odlazi u München, u kojem je angažiran kao prvak u Bavarskoj Državnoj Operi i Baletu gdje s jednakim uspjehom kreira uloge u klasičnom i modernom reeprtoaru, a osobito su mu zapažene interpretacije Paganinija u istoimenom baletu, Franza u Coppeliji u koreografiji Jurija Vamosa, Romea, Onjegina, Lenskog i Lucijenta u Crankovim koreografijama, Gunthera u Neumeirovoj verziji Ščelkunčika, Albrechta u Giselle, Florimunda u Trnoružici, Colasa u Vragoljastoj djevojci, Jamesa u Silfidama, u Boleru M. Bejarta, u Simfoniji u D-duru J. Kyliana i mnoge druge.

Žuži Jelinek nije baka koja priča sladunjave bajke o Trnoružici i Snjeguljici, ona opisuje život takvim kakav jest.