Još ostaje definirati riječ trpi (u kontekstu rečenog), pa ćemo umjesto mućaka imati piliće A tu sad nastaje problem, u razumijevanju pojmova Ova kratku i istinit @abakusovu i @Mistiju dopunjenu analizu @Jelena je dopunila onom poznatom izrekom iz Petoknjižja - Očevi jedu kiselo grožđe, a djeci trnu zubi.

Inače korisno za ovu temu je osim 2 Božje zapovjedi i one poznate - očevi jedoše kiselo grožđe, a djeci trnu zubi - pročitati i Ezekijela 18 poglavlje.

Eto i to bio dan za smijeh, nije za svjetski ali za kiseli od kojeg trnu zubi poreznog obveznika.

znate onu: očevi su jeli kiselo grožđe a dijeci trnu zubi.... sve nekontrolirano i neumjereno ima svoje posljedice pa ako se i previše jede... a da nekažem o sexsualnim nastranostima.. što mislite da li je dobro igrati se hormonima.... kada se ljudi razbole ops.. kriv Bog i crkva... ali znati se kontrolirato ne dolazi u obzir...

Ez 18 1 Dođe mi riječ Jahvina: 2 " Što vam je te o Izraelu ponavljate poslovicu: ' Oci jedoše kiselo grožđe, sinovima trnu zubi ' 3 Života mi moga, riječ je Jahve Gospoda: nitko od vas neće više u Izraelu ponavljati tu poslovicu; 4 jer, svi su životi moji, kako život očev tako i život sinovlji.

" Mandelbrotset " sviraju noise-rock i prilično su žestoki, s nekom gladijatorskom surovošću od koje trnu zubi i otpada žbuka s plafona

Zaista je dosta više da nama trnu zubi zbog kiselog grožđa koje su jeli naši praprapradedovi.

Zamislite sram kao tekuà ¦ inu, recimo ono oporo pià ¦ e od kojega trnu zubi, a prodaje se u aparatu.

I u hrvatskoj politici obrazovnih filmova vrijedi mudrost Svetog pisma: očevi su jeli kiselo grožđe, a sinovima trnu zubi.

Prva žlica u usta... a onooooooo juha slanaaaaa... trnu zubi.

Ipak, među zarobljenicima je započelo glasno mrmljanje protiv Boga koji ih kažnjava, a oni se ne osjećaju krivima, premda je i među takvima postojala uzrečica: »Oci jedoše kiselo grožđe, a sinovima trnu zubi.« U takvoj problematici našao se prorok Ezekijel.

Kinezi vole reći da hrana ne bi smjela biti previše topla da opeče usne, niti previše hladna da od nje trnu zubi.

Negdašnje uvjerenje u Izraelu da Bog kažnjava grijehe otaca na njihovim potomcima do trećeg i četvrtog koljena (Izl 34, 7) Ezekijel izrijekom opovrgava, postavljajući u Božje ime izravno pitanje: »Što vam je te o Izraelu ponavljate poslovicu: Oci jedoše kiselo grožđe, sinovima trnu zubi« (18, 2), da bi odmah na nj odgovorio: »Nitko od vas neće više u Izraelu ponavljati tu poslovicu, jer, svi životi moji, kako život očev tako i život sinovljev.

Ako nije, a izgleda da nije, onda nek razmisle o onoj biblijskoj - Roditelji jedu kiselo grožđe, a djeci trnu zubi.

Od špica crnih cipela trnu zubi.

Takav umjesto slatkoga grožđa ubire vinjagu, kiseliš od kojega mu trnu zubi.

Bitno je, dakle, da smo napokon odradili domaću zadaću ", zatvorili sva poglavlja " i da kako se to popularno kaže sada sjedimo za stolom " (pritom se, dakako, zaboravlja da su stolovi za Hrvate bili rezervirani i u Budimpešti, i u Beču, i u Bratislavi, i u Beogradu, ali nam od sjedenja za svim tim silnim stolovima i danas trnu zubi).

O tome govori 2 Božja zapovjed iz Dekaloga koju su katolici elegantno izbacili krivo misleći da Ezekijel 18 može dokinuti ono što piše mislim u Ponovljenom Zakonu Roditelji jedu kiselo grožđe a djeci trnu zubi.

Znate onaj osjećaj kada vam trnu zubi dok jedete špinat ili blitvu, peršin i vlasac?

Momci sviraju noise-rock i prilično su žestoki, s nekom gladijatorskom surovošću od koje trnu zubi i otpada žbuka s plafona.

Monodrama bi možda bila previše ' suha ', ali od ovakvog spektakla trnu zubi.

Očigledno, trebamo više zastupati život zbog propusta naših predaka, shvatimo, zbog čega nam adekvatno trnu zubi.

Umivamo se s dva prsta, trnu zubi dok je kušamo, ulivamo svaki po bocu Triglavke, pa kad se malo stopli, probat? emo taj ukus i snagu sjeverne stine koju ona nosi.

Moraju li i djeca ispaštati, prema onoj oci jedoše kiselo grožđe, a sinovima trnu zubi?

Zagrizao sam u kiselu jabuku bespravne gradnje i još mi trnu zubi.

Ezekijela, gdje Bog viče na Izrael da se okanu priče o nasljeđivanju grijeha, povezao sa onim ozdravljenjem kad Isus kaže (Iv 9,2) - Nije se on rodio slijep ni radi svoga grijeha ni radi grijeha roditelja, nego radi toga da se Bog na njemu proslavi (tako što će mu vratiti vid.) Ali niti ova rečenica ne dokida onu Boju rečenicu - Roditelji jedu kiselo grožđe a djeci trnu zubi.

Dakle, po iskonskim načelima i volji čovjeka grijeh - zlo se prenosi na unuke kada ih roditelji nisu upoznali sa svojim grijesima i prekinuli suportirati zlu, pa im kao žrtvama očeva trnu zubi, zato odlaze na mjesta zločina koje su počinili njihovi djedovi i očevi, jer zločinci po mislima, djelima i propustima ustraju do svoje propasti, ako ne prestanu služiti zlu, ne obrate se i ne traže oprost zbog prolivene krvi.

U narodu živi više varijanti poslovice koju navodite kao na primjer: »Očevi jedoše (kiselo grožđe), a sinovima trnu zubi«.

Mislim da u sv. Pismu negdje otprilike piše da su " oci jeli kiselo grožđe a unucima trnu zubi ".

u ona vremena, kada sam sjećanja na godine provedene u zagrljaju Kuštrave Crne Kose, pokušavao utapati u tami noći i čašici žeste, bez puno sam razmišljanja uzimao što mi se davalo kao prosjak siću ispred katedrale. čudno je to, koliko sažaljenja izaziva tužno lice, i čime se plaća da se iz njega izmami osmjeh. a bilo je to vrijeme nekog prkosa i inata i dokazivanja sebe i dokazivanja Njoj, vrijeme loše stvarnosti i lažnih snova. i pričala je tog siječnja, ta dražesna Lina-Lena, o dečku što se napizdio zbog neke sitnice i onda su tri dana imali sliku bez tona i On je otišao, bez riječi, nekamo na put. pričaj mi o tome, lutko, ja znam gdje nastaje bol. pio sam vode na tom izvoru, one hladne od koje trnu zubi. ja poznajem rijeku kojom teče, ja znam more u koje se uljeva, plutao sam po njemu i hvatao se za svaku slamku kao davljenik. ja sam bio na dnu dna, tamo gdje vražije sluge igraju svoje kolo, ja znam kako se Vrag za rogove drži, kao izgleda dok spava, gdje ostavlja svoju torbu kad se s posla vrati. ja sam osjetio Židovsku kletvu " dabogda imao pa onda nemao " i trebaš li rame, samo nazovi. nazvala je, jedne večeri, toga siječnja i ja sam došao. bila je to igra dvoje otpisanih ljudi što ulažu i poslijednji atom snage i truda da Tamo Nekom dokažu koliko doista vrijede. - " hvala, sad možeš da ideš " rekla je na kraju svega. stajao sam na hladnoj sječanjskoj noći, kao stari odbačeni dio namještaja što nikome ne treba i razmišljao jesam li moje riječi " bez obaveza " doista tako i shvatio. koliko sam ih samo puta do tada izgovorio, kao poštapalicu, bez razmišljanja. koliko je njih kimnulo glavom nadajući se da će me naći pored sebe kad svane i koliko se njih osječalo odbačenim, kao ja te večeri. koliko ružnih stvari može učiniti čovjek kad pređe tu nevidljivu granicu dobra i zla. kako ju je lako preći, a kako se teško vratiti, učiniti taj prvi korak. jedna je Lina-Lena, te hladne sječanjske noći, jednom romantiku izgubljenom u svijetu očaja, prkosa i inata, a da nije ni znala, prstom pokazala put.