naravno da su svi željni pažnje i seksa i zadovoljstva. svima treba i novac. to ne znači da svi kradu. niti da je moralno krasti, ili da je opravdanje za krađu - trebam... ona je prije svega jadna (kao što pišem) jer traži pažnju tamo gdje je očito jedino može dobiti - od takvog tipa. a njegova igra se sastoji od slijedećeg... sjedi na dvije stolice, time svaku iskrivljuje, a radi to zato da bi dobio - pažnju i seks. uvjeren je da takvim pritiskanjem na žene izaziva povratnu reakciju da je poželjan... njegova žena bi se tre ' ala ' više ' potrudit (ili biti bolja) ako ga želi ' za sebe ', a i maja će se trudit da ga ' ugrabi ', jer je u prvi mah to osnovna reakcija. kad vam netko sjedi s pol guzice na stolcu imate pol stolice prazno i želite to ' popunit ' (osjećaj je da vam nešto nedostaje). e, sad.. žena ima izbor. ako pokuša popunit tu drugu polovicu s drugim tipom, malo koji želi preuzeti samo ' težu ' polovicu - da zarađuje, da se brine i sl. a da nema i on nešto od nje, a i osim svega je preteško da na jednu stolicu zasjednu dva tipa i povrh svega takav lik, k ' o ' susjed ', ne bude dozvolio da netko sjedi uz njega (to je kao ono prošlo pismo). onda ima izbor potrudit se ' više ', ali kad se potrudi koliko može, a on i dalje sjedi na pol ', onda ima izbor zaključiti da će bolje proći ako ga šljisne s te polovice, e ne bi li mogao na taj njezin stolac sjesti neki tip koji je u stanju i volji sjedit cijelom riticom, pa da i ona bude zadovoljna. i obično to rade kad skuže da su napravile sve što su mogle i da ako nekome njezina stolica naprosto nije dovoljno dobra da cijeli sjedne, će se toliko nakriviti da će puknut. inače je interesantan taj koncept odvajanja seksa od emocija. čini se kao da seks nije zadovoljstvo, tj. da postoji tumačenje po kojem zadovoljstvo nije - emocija. zapravo se priča o konceptu po kojem je to ' privremeno ' sjedenje na pol drugog stolca, a koji drugi se kao mijenja, pa je to ' u redu ', jer čvrsto uvjeravaju da će uvijek sjedit s pol guzice na toj polovici, a da druga ' nije bitna '. bitna je, jer postoji disbalans, na prvom mjestu i na kraju ne postoji niti iluzija da će se ikad upotpuniti. u osnovi je to loše kockanje koje proizvodi nezadovoljne ljude. pod eksperimentiranjem se misli da probamo sjest u neke stolice (slobodne), da netko sjedne u naše i da gledamo kakva smo mi stolica, kakve su druge i kakva je naša guzica i kakve su druge, dok se ne odlučimo pa neku i - kupimo. ima ih i koji se ne mogu ' odlučiti ', pa trčkaraju ubrzano sa jedne na drugu, pa ih ima koji vječno ' probavaju ', pa ima i žena koje nikom ne daju da sjedne na njihovu velevažnu stolicu, ne bi li s tim proizvodile efekt magije, i razne varijacije, ali to, kao i sjedenje na dvije napola, je i naporno i neudobno. uostalom uzmite zaista fizički dva stolca i sjednite na njih napola. 10 minuta možete, nakon 2 sata će vas zabolit. ako ste malo stariji i prije. ako to radite svaki dan, stvarno će se i stolice nakriviti, ako i ne puknu ili ako se i vi ne iskrivite, kad se već ne uspijete nasloniti, pa da malo i leđa odmorite... a u svakom slučaju je glupo sjedit na pol na fotelji, a na pol na tronošcu, pa tako godinama. ljudi koji se ' ne mogu odlučiti ', pa mijenjaju te stolice duboko vjeruju da je problem u stolicama, a ne u njima koji sjede nakrivo. maja je jadna i svakakvoj guzici dozvoljava da sjedi napol na njenom stolcu, kad vec nije dovoljno interesantna i suvisla da netko želi, bar privremeno, sjesti cijeli ili kupit taj njezin, pa joj se ' sviđa ' kad bar netko poželi makar i na malo zasjest, umjesto da radi na sebi.