Jedino me malčice brine slutnja da će tipovi koji su me do sada masirali prepričavanjem dogodovština iz vojničkih dana, ubuduće daviti objema rukama: nakon što me 723. put podsjete na ono fatalno jutro 1983. u Surdulici, kada je, nećeš vjerovati, Gorazd iz Šentjura prišao Sredoju iz Prokuplja, pa mu... bla, bla, truć, truć, prijeći će na 869. evokaciju proljetnoga poslijepodneva dvije tisuće i neke kada smo " žena i ja rađali ".