To što danas Hrvatskom vladaju najodaniji Udbini kadrovi, opet je velika Tuđmanova zasluga.

Sve što u Hrvatskoj nije dobro, Tuđmanova je zasluga.

Skandalozna Tuđmanova ambicija stvaranja velebnog stadiona koji bi primio 60.000 gledatelja do sada je građane glavnog grada stajala 360 milijuna kuna, a kada se zbroje i predviđeni novi troškovi, Maksimir će koštati astronomskih 510 milijuna kuna.

Zeleni val izračunat je optimalno i neće imati mogućnost dodatnih podešavanja u ljetnim gužvama, ali će osim Bulevara obuhvatiti i Ulicu Franje Tuđmana, i to do križanja s Murvičkom, a uskoro će se sinkroniziranom svjetlosnom signalizacijom povezati Tuđmanova i Starčevićeva ulica, obećavaju iz Hrvatskih cesta.

Dossier: Žrtve Tuđmanova režima Ljudi koje je 90 - ih trebalo ukloniti

S druge strane, Sanader bi se našao pod neusporedivo opsežnijim i oštrijim javnim nadzorom od onoga kojemu je bio izložen Tuđman: Tuđmanova se vremena, barem kada je riječ o kontroli medija, ipak, srećom, ne mogu vratiti.

To je tuđmanova šahovska partija u BiH.

Četvrto, uloga Tuđmanove politike u podjeli BiH, Josipović se konačno ispričao susjednoj državi za sva zla koja je radi svoje uloge u pokušaju podjele BiH prouzročila Tuđmanova politika, odnosno tada službena politika RH.

Tomislave, ima li danas više STVARNE demokracije u RH ili je STVARNO bilo više demokracije između Titove smrti i Tuđmanova dolaska na vlast, pitanje je biti ili ne biti sad?

Svojedobno je prvi došao u sukob s tadašnjim Tuđmanovim savjetnikom Ivićem Pašalićem, zbog čega je morao otići iz Tuđmanova kabineta.

U liku Miroslava Kutle, vodećeg meštra HDZ-ove privatizacije, režim je Paviću dao ponudu koju nije mogao odbiti: zajamčenu medijsku moć u zamjenu za njegovu političku lojalnost HDZ-ovoj desnoj frakciji okupljenoj oko Ivića Pašalića, tadašnjeg Tuđmanova savjetnika za unutarnju politiku.

Oni koji su profesionalne karijere ili korporacijsko poslovanje zasnovali na godišnjoj rasprodaji bleiburških kostiju, objavljivanju Bijele knjige u redakturi i krivotvorini jednoga hercegbosanskog Tuđmanova gaulajtera, te svakodnevnoj istrazi komunjara, posrbica i poturica, u ovome vide potrošačku provokaciju, i to je, zapravo, očekivano.

Dnevnik sadrži mnoštvo podataka za razumijevanje Tuđmanova značaja, njegova političkog i povijesnog svjetonazora, njegove biografije kao i političkih i povijesnih prilika i razloga koji su utjecali kako na uspone tako i na padove u karijeri do 1989. godine.

Tuđmanova bolest samo je zapečatila stvar.

Preko puta crkvice kočoperi se jedna zgrada tipa sanduk, na kojoj se vije hrvatska zastava i kočoperi Tuđmanova bista.

Bojim se da je u uhićenju Boljkovca " manje na djelu država, a više vladajuća stranka koja gotovo očajničkim potezima nastoji skrenuti pozornost javnosti s kriminalnih afera što je potresaju ", stav je bivšeg predsjednika Republike Stjepana Mesića o hapšenju Tuđmanova ministra unutarnjih poslova.

Volim jesti Tuđmanova kruva, nego mesa što ga Račan skuva.

Zadnjih deset godina Tuđmanova je era Vlado Gotovac, predsjednik LS-a:

2. onaj drugi, intigantni dio priče je jedan segment priče o dogovorenom ratu, koji pašk (o) vrloješto izbjegava izrijekom navesti, jasno je i zašto naime, priča ide ovako: hrvatske su banke, tako i ZABA svoj novac (baveznu rezervu, devize...) držale u narodnoj banci u beogradu. kad je došlo do raspada države hrvatske bnke te novce više nikada nisu vidjele. službena (tuđmanova) verzija priče ide ovako: novac koji je zaglavio u BG hrvatska je država preuzela na sebe - izdala je obveznice (zadužila se) i vratila te novce svojim građanima. moj dodatak: nekorrektno je od pojedinih znalaca koji trube da je hrvatski dug 1991 bio oko 3 milijarde dolara, kad je stvarni dug bio više nego duplo veći s obzirom da je toliko iznosio novac " izgubljen " u BG. neslužbena (kačinarijeva) verzija priče ide ovako: ZABA nije novac stavljala u BG ego u strane banke koje i spominje. kad je krenuo rat, ZABA je rekla da je novac u BG, a novac je zaporavo bio u New Yorku, Londonu, Parizu i kojekuda.

Niti jedan dokument HDZ-a niti ijedna Tuđmanova rečenica od 1989. do 1991. ne svjedoči o namjeri stvaranja samostalne hrvatske države.

Bez obzira što jedna, Tuđmanova, praktično implicira poziv na etničku mržnju, a druga, Kajinova, poziva se, kao, na ljubav, u oba slučaja riječ je o nepriličnom apostrofiranju nacionalne pripadnosti i zloupotrebi žene u političke svrhe.

Može se postaviti pitanje zašto su se jednoj takvoj državi kakva je bila Tuđmanova poludemokracija s elementima fašizma, suprotstavili samo Srbi, a ne i ostali?

Još uvijek plaćamo ceh Sveučilišta Lepoglava i drugih a pravi ceh se tek očekuje - Italiji će masno naplatiti fojbe, razni će naplatiti Tuđmanova tumačenja i Titovu lažnu nesvrstanost a svi će naplatiti sve druge kombinacije i troškove.

O Domovinskom ratu i Franji Tuđmanu: »Tuđman je jednako kriv za rat u Hrvatskoj i BiH, kao i Milošević«; »Operacija Maslenica bila je Tuđmanova predizborna manipulacija u kojoj je uzaludno poginulo 185 hrvatskih branitelja«; »S Crnom Gorom nismo nikada ratovali«; »Hrvatska je bila agresor u Bosni«.

Nitko ne spominje dvije stvari, koje mi se čine ključnim za nemogućnost brzih promjena u potencijalno lukrativnoj i za lokalnu kulturu oplemenjujućoj djelatnosti: strahovito nekvalitetan ljudski kapital, koji živi u raskoraku s temeljnim vrijednostima i običajima suvremene europske civilizacije, te politički sustav koji je kombinacija najgorih mogućih strana samoupravnog socijalizma (veliki sustavi, nedostatak inicijative pojedinca) i Tuđmanova autoritarizma sitnog zuba (zemlja rascjepkana na male lokalne jedinice financijski zavisne o centru).

vako, mislim da treba odvojiti neke stvari: njegova interpretacija nekih izjava sugovornika je vrlo problematična, a problematičan je i izbor citata iz stenograma. o tome je već dosta napisano i to je jasno... međutim, ima i ona druga (ili već treća stvar) a to su vrlo jasne i decidirane izjave koju su zasigurno i potakle zovku na ovakav " problemski " pristup. ako zapovjdnik obrane grada (borković) u prilogu doslovno kaže da mu je trebalo par stotina odmornih vojnika i da bi dobio rat (), i ako glavni zapovjednik vojske (tus) u istom prilogu kaže da se moglo probiti obruč i ući s pomoći u grad, onda to nije pitanje nečije kuhinje, predizbornih nadmudrivanja niti želja šprajca, zovka i tko zna koga to su ozbiljne primjedbe, najodgovornijih zapovjednika, izrečene puno godina kasnije, hladne glave i zato ih treba pozorno razmotriti. ne mislim da pri tome treba ići apriori s tezom o nečijoj krivnji, u ovom slučaju tuđmanovoj. mogao je on misliti najbolje i željeti najbolje, ali nekad neka odluka ne ispadne onako kako je autor zamislio. zato pustimo svakome i pravo na pogrešku. konkretno: je li doista tuđmanova kriva prosudba (vjera u međunarodne institucije) odgovorna za propast proboja u listopadu 1991. godine? ili je li doista grad moglo spasiti par stotina svježih boraca (toliko se u hrvatskoj moglo naći) i konačno na temelju kojih je informacija dedaković stalno i uporno ponavljao da netko krade oružje za vukovar, ali i upozorava na dezertiranja.... konačno je li istina da je dedaković zbog lumpovanja zakasnio na akciju proboja (kao što piše u službenom izvješću)?

Svjestan sam itekako želje britanske politike da uništi svaku uspomenu na Tuđmanov HDZ i sve što u hrvatskim ljudima budi sjećanje na dane ponosnog Tuđmanova državništva

Recimo, dični Zlatko Canjuga, čovjek koji za sve što jest, za svu svoju karijeru, za sve što je (nelegalno) stekao može zahvaliti upravo Franji Tuđmanu, u čije je vrijeme obnašao čak sedam važnih funkcija, sada ratuje protiv Tuđmanova naslijeđa

No dugo će se pamtiti ono što je politički obilježilo Sanaderovu dionicu: zaokret od Tuđmanova suverenizma k Mesićevu i Račanovu integracionizmu.

Grad Knin je jedan od najmlađih gradova u Republici Hrvatskoj te stoga pokrećemo akciju uređenja dječjeg igrališta na području našeg grada, u parku u Tuđmanovoj ulici ispred stambene zgrade na adresi Tuđmanova 12 - 14. Grad Knin je pripremio projekt uređenja igrališta, a igralište će se graditi u 4 faze