Kad je pod vodstvom SDP-a neprirodna koalicija sedam stranaka, poslije Tuđmanove smrti, konačno uspjela pobijediti na izborima, osvojivši većinu i na lokalnim izborima u Zagrebu, podarila je, Zagrebu na čast i diku, Milana Bandića za gradonačelnika, što sam popratio jednim epigramom:

" U propovijedi biskup Mrzljak je podsjetio na riječi kardinala Franje Kuharića na misi zadušnici na prvu godišnjicu Tuđmanove smrti na Mirogoju 2000. godine.

Vladaju punih 18 od 21 godinu državne neovisnosti, i to 8 od 12 godina nakon Tuđmanove smrti, a privatne televizije Nova TV i RTL vole ih kao bijesni pas šugavu mačku.

Mi danas imamo ratne dezertere, ratne profitere, neobrazovanu gerilu na portalima i spin doktore na monopolističom kartetlu (To je posebna tema i udarna priče razdoblja koje je uslijedilo nakon Tuđmanove smrti.), radi se o posebnoj kasti ljudi kojoj je zajednički primitivizam i bjesomučno bogaćenje.

Iz takvih laži, nakon Tuđmanove smrti Hrvatska je bila izložena sotonskom procesu detuđmanizacije kojoj nisu sudjelovali samo njegovi neprijatelji, nego i neki pojedinci iz vrha HDZ-a, stranke koju je on ustanovio.

Nakon Tuđmanove smrti, tzv. " HDZ " je odbacio, popljuvao i pogazio gotovo sve što je ostvareno i postignuto u prvih 10 godina hrvatske neovisnosti.

Odnos nije primjeren od Tuđmanove smrti.

No, hrvatska je državna politika nakon Tuđmanove smrti skrenula na protuustavan smjer.

Nakon Tuđmanove smrti, državni mediji preuzeti su od strane bivše oporbe, " neovisni " mediji prešli su na obožavanje nove vlasti i ulizivanje novim moćnicima, a sloboda govora je praktično nestala.

Zato je nakon Tuđmanove smrti sve ostalo isto: kriminal je još i već, slobode su još i manje, samo je nacionalizam drugog imena: umjesto hrvatskog, evo ti jugoslavenskog, dok građanstvo nijemo gleda televiziju

Prvi je bio kada neposredno nakon Tuđmanove smrti nije postao privremeni predsjednik HDZ-a.

također kupio tu knjigu i nevidim razloga zašto on nemože imati te novce, nakon Tuđmanove smrti u jeku detuđmanizacije zašto nitko nije vratio

Za ritualnu naznaku svoje nove političke nazočnosti iskoristio je obljetnicu Tuđmanove smrti.

Jedna od njegovih najvećih zasluga je ta što je uspio rehabilitirati HDZ nakon Tuđmanove smrti.

Tuđmanovim tobožnjim greškama, kao što je famozna privatizacija, prisluškivanje slobodoumnih komunističkih novinara, izdaja Vukovara i bosanske Posavine, dioba BiH i drugih plitkih i zločestih izmišljotina, današnja politička elita potiskuje u podsvijest tisuće i tisuće političkih i drugih svinjarija koje su počinjene nakon Tuđmanove smrti.

Tako da odmah nakon Tuđmanove smrti 1999. godine polako započinje ponovno kalvarija i razaranje tek stvorene mlade hrvatske države.

U tom trenutku postao mi je zamjena za oca, kojega nikada nisam vidio, ali sam ga cijeli život sanjao, napisao je Hebrang mlađi u pismu koje je nakon Tuđmanove smrti sredinom 1999. uputio tjedniku Globus.

K takvoj ocjeni vodi ravan put preko odgovora na pitanje: Tko je i čime nakon Tuđmanove smrti nadahnjivao naciju?

Inače, hvaleći svoju čast, poštenje i karakter, potpuno je istisnula iz sjećanja dva izborna sabora HDZ-a, nakon Tuđmanove smrti, 2000. i 2002. g., u Lisinskom.

Uzmimo, primjera radi, one tuđmanovce koji su se nakon Tuđmanove smrti sanaderizirali.

HDZ je dakle nesumnjivo porazio SDP i prgavu Milanovićevu političku narav primarno zbog toga jer je HDZ prvi put nakon Tuđmanove smrti krenuo u široko okupljanje desnih stranaka.

Na žalost nakon Tuđmanove smrti stvari su krenule u suprotnom pravcu, u toj mjeri da se on zacijelo okreće u grobu.

- Za vrijeme vladavine HDZ-a slovila sam kao vrlo lijeva, da bih poslije Tuđmanove smrti bila proglašavana sve desnijom i desnijom.

Uto, 05/06/2007 - 22:30 Lion Queen Jedini prijelom u HDZu, nakon Tuđmanove smrti, dogodio se na unutarstranačkim izborima 2003. A je li sdp ikad napravio sličan prijelom nakon što je izgubio na izborima? nije. ne bi se ni ovo sad dogodilo da predsjednik kojim slučajem nije umro. vjerojatno ste očekivali da će vam vladati i s onog svijeta. ne vjerujem da nije ostavio pisane instrukcije kako dalje. a budući se ništa novog nije dogodilo u sdp-u, nema razloga da narod promijeni svoje mišljenje. dapače. milanović je imao odličan nastup u tom smislu u nedjeljom u dva. da ne bi netko pomislio da je išta drukčiji od antunovićke i ostalih zadrtih komunista.

Da ih ima, ne bi mogli podnositi ovo što se Hrvatskoj dogodilo poslije Tuđmanove smrti.

Suzana Jašić je bila jedna od glavnih osoba u rušenju HDZ-a poslije Tuđmanove smrti a danas je i izuzetno utjecajna članica Programskog vijeća HRT-a.

Hvala joj ponajvećma što nam je, makar i ne htijući, otkrila da se upravo iz tog čitanja, pisanja i ljubljenja hrvatskoga jezika rodila ona HDZ-ovska nepismenost kojom je obilježena 11. godišnjica Tuđmanove smrti.

Znaju oni dobro tko je kad i zašto uspostavio i financirao HR HB, nastavivši to raditi, usprkos Daytonskom sporazumu, sve do Tuđmanove smrti, premda se to malo prikrivenije radi sve do danas i kroz brigu za Hrvate u dijaspori, kroz isplatu već spomenutih mirovina i invlidnina, financiranjem sveučilišta u Mostaru, financiranjem tamošnje KC i tobožnjih manifestacija s ciljem tobožnjeg održavanja hrvatskog kulturnog identiteta, a Hrvati u BiH nisu nikakva dijaspora već konstitutivni narod u državi BiH.

Život u ondašnjoj militantnoj, nacionalističkoj, ksenofobnoj i boljševički ustrojenoj državi, s političkim vrhom izrazito monističke svijesti i jasnim ekonomskim planovima o 200 bogatih obitelji, proizvodio je prepoznatljive i osione saborske figure poput Đodana, Šeksa, Rojsa ili Vukojevića. Prvo, Rojs je posta saborski zastupnik tek 2000. godine dakle nakon Tuđmanove smrti.

Po transkriptima koji su nakon Tuđmanove smrti dospjeli u javnost jasno se vidjelo da se njegova politika gradila kao dvostruki sistem, jedan namijenjen javnoj prezentaciji, a drugi njegovim tajnim imperijalnim, megalomanskim, nerijetko i zločinačkim projektima i zamislima.