krešo, hvala na pričici.slatka je i primjerena nekoj mladoj curi od dvadesetak ljeta, a ja to nisam:) ipak, slutim razlog tona i izbora riječi koje su mi poslane.ne nalazim ništa loše u tvom kazivanju mojoj malenkosti, nisam ni razočarana.zapravo si mi jutros podario prvi osmijeh, jer tuga je shrvala moje srce danas, pa su tvoje riječi brižno i lakoćom nježnih leptirovih krila, obrisale rosu iz oka što danas naročito je tamno, zbog siline krika kojim se mali organ bori s nadmoćnim neprijateljem.i zato hvala..... paukiću, čija primamljiva i savršeno ispletena mreža, još jednom je i bojama (moje duše), privukla mi krhko biće koje se bez otpora, a s radošću i osmijehom širokim, sunovratilo duboko u ljepljiv ležaj satkan od najfinijih niti tvoje duše, pružajući mojoj, spokoj, sreću i mir:))) (iskreno se nadam da će rujana pročitati t (s) voju poemu, koju ću s tvojim dopuštenjem pejstati na mjesto gdje čuvam najveće dragocjenosti).