Polako završavajući sa jutarnjom kavom oblaćeći se krećem sa svojom ljubavi u novi dan, sve ispočetka. »Pa zar je to tako strašno »upita me ljubav moja, »ma i nije... »odgovorih otvarajući vrata od garaže. Sjedam za volan svoga novog clia, vec dvije godine star ali je meni još uvijek novi jer je prvi novi u životu, i upitah ljubav svoju« ponekad se pitam pa zar stvarno svi tako ili slično žive svaki dan i da li su svi jednako zadovoljni postignutim u životu kao ja?« na što mi se ljubav naceri i uputi očekivajuće predpitanje sa vragolastim i uvijek osvježavajućim osmijehom« hoćeš reći da si ti sretan, ma nebi se reklo po tvojoj faci?.. »i ono što uvijek slijedi, osjetih prodoran pogled koji je sam bio i više od pitanja. »Pa zar sumnjaš u moju iskrenost prema tebi? »odgovor uvijek spreman kao kad iz starog ormara izvlačim neupitnu vrijednost.Već sam pomislio da će krenuti rasprava o mojoj iskrenosti ali se sa mojim vidnim zadovoljstvom zadovolji odgovorom i kratko reče« lijepo je da si sretan« završavajući našu konverzaciju dobaci mi poljubac i izađe iz auta.Odvezah se dalje prema svom radnom raju ili kako bi neki moji suradnici kazali u satima najveće gužve« zoološkom vrtu »