Molim Te za milost da se uvijek mogu šćućuriti u Tvom zagrljaju i da nikada ne ostanem bez Tvoje prisutnosti.

zauzeo si posebno mjesto u mom srcu....... mjesto gdje se pocinju radjati najlijepsi osjecaji.... oduvijek sam znala s rijecima, ali za opisati sto osjecam prema tebi ni jedna rijec nije dovoljno jaka, dovoljno snazna...... s nicim se ne moze opisati kako mi je predivno u tvom zagrljaju...... ponekad me strah kada razmisljam o nama... bojim se kako cu dalje ako te nedaj Boze izgubim... ali borim se....... jer znam da na rukama drzim ono sto je najvrijednije na svijetu...... znam da je u srcu osjecaj koji sam dugo trazila... i znam da ni jedan strah ne moze biti jaci od nas...... i znam da te volim najvise na svijetu...

Bez kucanja ulaziš u moje snove Usnama mi uho dodiruješ i šapatom moje ime zazivaš Iz tvojih usana ono zvuči poput najnježnijeg stiha iz ljubavne poezije Trnci su sveprisutni u mom biću Tvoj plamen se s mojim stapa Gubim se u tvom zagrljaju Izgaram pod tvojim usnama Drhtaj... uzdah... strast...

Roman U tvom zagrljaju zaboravljam svako pretrpljeno zlo iz 2008. nespretno je reklamiran kao Love story na hrvatski način jer je svaka veza sa Segalovim bestsellerom prema kojem je snimljen filmski megahit potpuno promašena.

A onda ona jaka zaljubljenost... Nova godina... Pitao si me: »Ana, oćeš biti sa mnom..? ».. rekla sam da... Bila sam u tvom zagrljaju.. Davala sam ti puse u obraz.. Mazio si me... Svojim neodoljivim rukama.. Tim nježnim prstima... Bili smo skupa...

na tv-u je Sean Connery izgovarao čuvenu rečenicu Bond, James Bond. ležala je glave naslonjene na moje rame i igrala se prstima po mome licu. soba je bila hladna kao iz horror filmova (u ovom je Gradu grijanje misaona imenica), a zeleno-plavo-žuta deka glumila je zaštitnicu (ne baš uspješno) naših promrzlih tijela. prešla je prstima preko mojih usana onako lagano i nježno da ga osjetim cijelim tijelom. - koliko me voliš? pitala je mazno koliko me voliš? kakvo je to pitanje? na " da li me voliš? " znao sam odgovor. volim te, lutko, znaš da te volim, onako zapravo, onako zaistinski, onako jako, onako nježno, onako iskreno, onako onako kako se voli plišani medo - poklon za prvi rođendan, malo žuto jednodnevno pile, prvi upamćeni ljubavni stih, citat iz najdražeg filma ali, koliko te volim? nisam, priznajem, o volim razmišljao tako. - dovoljno. rekao sam i ugrizao je, sasvim lagano, za prst koji se muvao mojim usnama. - dovoljno? pogledala me s podignutom desnom obrvom i napučenim usnama. lice koje nije skrivalo iznenađenje. - samo toliko? samo koliko, lutko? kojim se to mjerama mjeri ljubav? metrima? volim te beskonačno ponekad je samo nekoliko metara puno dalje od beskonačnog (razum razumije). kilogramima? nije li nekada ono što stane na zlatarevu vagu " teže " i vrednije od onog što stane na stočnu. litrama? da li je nekoliko kapi vode u pustinji nekome vrednije od svih mora ovoga svijeta? da, dovoljno, lutko. dovoljno da ne prođe ni jedan sat a da ne pomislim na tebe. dovoljno da znam tvoj datum rođenja, broj telefona, boju očiju, marku odjeće, miris parfema, najdraži cvjet, najljepši stih, najtužniju tugu. dovoljno da se sjećam prve sms poruke koju sam ti poslao - ljepotice, jesi li zauzeta danas oko 5? - nisam - greska, jesi, samnom si na kavi, samo reci gdje dovoljno da pamtim izraz tvoga lica nakon prvog ukradenog poljupca, dovoljno da se sjećam prve zajedničke večere, pića, pjesme koja je svirala, bijelih hlaća i crne majice, sjajila na usnama s okusom jagode i onog ukrasa u kosi zbog kojeg sam te stalno zezao... dovoljno... dovoljno te volim da s tobom podjelim sreću, tugu, neozbiljnost, blesave ideje i posljednju kiflu kupljenu pred zoru u pekari na uglu. dovoljno da ne odlutam na nekoliko dana, ne otvorim bocu žeste, ne zavrnem rundu zbog glupe pjesme... dovoljno da u tvom zagrljaju budem svoj....

Još je divnije bilo voziti se mini-busem u tvom zagrljaju putevima između hiljada maslinjaka.

Novi roman Krešimira Pintarića U izdanju Profila izašao je novi roman Krešmira Pintarića U tvom zagrljaju zaboravljam svako pretrpljeno zlo koji se nadovezuje na svijet njegove prošle knjige Ljubav je sve.

Ti i ja.... toliko udaljeni no opet toliko bliski... stojimo jedno kraj drugoga... sjedimo na klupici... zagrljeni... hladno nam je... osjećam tvoj topli dah na vratu... naježim se... osjetim tvoje ruke kako nježno grle me... položim glavu na prsa ti i slušam kako ti srce lupa... kako ti srce kuca... savršenstvo... imam tebe pored sebe... što mi drugo treba.... znam da te volim... znam da te trebam... znam da nemogu bez tebe... znam da si moja duša... da si moj život... da si moja bolja polovica... da me u svemu nadopunjuješ... da me uvijek štitiš od svega i sve moje želje ispunjavaš... ljudi prolaze oko nas no kao da ih nema... postojimo samo ja i ti... želim tako zauvijek... u tvom zagrljaju ostati... ne želim te ispusiti.... jer te volim i želim ti pripadati zauvijek...

Dođi u moju postelju od snova pokloni mi simfoniju od svojih dodira dopusti mi da u tvom zagrljaju utonem u san dok iz tvog i mog srca melodija ljubavi svira Mojim venama, glazbom užarenih drhtaja pjevaš i mirisima crvenih pupoljaka izazivaš osjete.

hvala dragi za:... svaki dan proveden s tobom, svaku noć u tvom zagrljaju,... svaki poljubac, svaku riječ utjehe koju si dao kad su iz mog oka potekle suze - - kad se sve činilo nemoguće, uz tebe je postalo moguće -... za svaki tvoj osmjeh - moj osmjeh...

Prak tički smo počeli ni od čega i dogurali do nečeg iskreno priča autor romana Ljubav je sve i U tvom zagrljaju zaboravljam svako pretrpljeno zlo, čije razmišljanje o kaotičnom početku jedne ljubavi dijeli i Sandra.

Volim te zato što se mogu utopliti u tvom zagrljaju

prolazim, prolazim kroz suton mjesecevih drhtaja kroz tisinu nekih davnih nota sunceva sjaja u oku svom i treperim, treperim kao i prvi put u tvom zagrljaju zudim za mirisom tresnje s tvojih usana zudim za dodirom tvoje cvrste ljubavi zudim za dubokim plavetnilom tvog sivog pogleda zudim za nocima besanim u tvom narucju no, sad samo misli i mije, milje snova izmedu nas dodi mi dodi u snove i uzmi me uzmi u narucje svoje privuci me k sebi ne daj mi da odem ne daj da jos jednom vrijeme stane izmedu nas dvoje zadrzi, zadrzi me uz sebe uz toplinu otkucaja svog srca uz miris vanilije u zraku sto ga svijeca opija reci, reci mi tiho reci mi volim te...

Na jednom mjestu romana ženski i muški lik nađu se jedno uz drugo " Macila se po tvom zagrljaju. " E, ovo " macila ", niste čuli nikada ranije, iako vam je odmah jasno što to znači i bez muke si to možete predstaviti.

Nikad nisam bila sretnija nego tad s tobom, u tvom narucju, u tvom zagrljaju.

Vidjela sam samo nju u tvom zagrljaju...

Toplo mi je u tvom zagrljaju ali ne dovoljno kako bih se utopila u njemu...

Reci mi... volim te, reci mi... samo tvoj sam, reci mi... moj zagrljaj samo tebi pripada, reci mi... moji poljupci samo su tvoji, reci mi... nema misli u kojoj te nema, reci mi... jedina, reci mi... samo moja si, reci mi... samo moja ostani, reci mi... ostani i voli me, reci mi... voli me zauvijek, reci mi... zauvijek, reci mi... i ja ću biti, i ja ću te voljeti, i ja ću ti dati svu ljubav koju odavno čuvam, i ja ću biti tvoja voda i tvoja vatra, i ja ću postati tvoj život, i ja ću biti mirna u tvom zagrljaju, i ja ću živjeti za dan našeg prvog koraka u zauvijek, i ja ću ti vjerovati, i ja ću ti reći... ljubavi, i ja ću ti reći... volim te, i ja ću ti reći... tu sam... zauvijek, samo mi reci, reci mi...

Pjesme s radija su prigodno blagdanske, ljudi su prigodno radosni i dragi, čokolada je prigodno topla a ja prigodno stisnuta u tvom zagrljaju.

i danas volim tvoje dlanove na kojima spavaju ptice volim tvoje oči u kojima miruje osmijeh i san prepuštam se tvom zagrljaju, tvojoj odlučnosti u kojoj se gube sve nesigurnosti nestaju sve nedoumice sva dvoumljenja... zu tebe zaboravljam svrsishodnost i odlučujem se za nepoznate daljine za umijeće umijeća sreće...

da li znaš koliko je malo potrebno da me smetneš s uma.... da li znaš koliko te obožavam... da li znaš koliko volim pričati s tobom... da li znaš koliko te sanjam..... da li znaš koliko želim biti u tvom zagrljaju.... da li znaš koliko te volim..... volim te više od svega.... volim te od neba do neba....

rekao si.. nasloni se na mene odmori.. udahnuti ću miris tvoje kose pomilovati svaki tvoj uzdah rekao si.. sjećaš li se a ja sam naslonjena na tvoje grudi slušala tvoje srce kako živi.. kucalo je u istom ritmu kao i moje bila sam opuštena i sretna upijala sam svaku tvoju riječ uživala u tvom zagrljaju volim te..

Vidiš moje srce umire od slatke boli u tvom zagrljaju

I sada u tvom zagrljaju pod plahtama razmišljam ovo su neka drugačija vremena.

A to neprestano radim u tvom zagrljaju.

Osjećaj koji imam, kada se nakon dva dana nađem s tobom, kada vidim kako hodaš prema meni jer sam opet uranila gledam kako se približavaš stojim, ne mičem, čekam da dođeš i zagrliš me tako snažno sagneš se jer sam preniska pitaš me, kako si mi iako sam još uvijek u tvom zagrljaju

SADA SAM PRESAVRŠENO, NAPOKON ISPUNJENO poljubiš me, jednom, dva put, tri put u nedogled zaredom nedostajao si mi od trena kada sam te zadnji put poljubila oko 22:04:48 (opet sam kasnila):) napokon sam smirena, sigurna u tvom zagrljaju

Miris ljiljna potpuno me obavija, dok uljuljana u tvom zagrljaju razmisljam o zajednickoj buducnosti, tvoje me tople ruke vjecito cuvaju, od zlih pogleda skrivaju...

Nekada prepustanje tvom zagrljaju, danas je samo lutanje u snovima i prebiranje tek nama znanih uspomena.. I toplina je nestala, danas me obavija samo hladan zrak i tek pokoja iskra u ocima se pojavi s jutrom misleci da lezis pored mene, ali i ona brzo nestaje razocarana stvarnoscu.