ja sam naučila da svaki brak, odnos, veza, whatever ima svoje zakonitosti. i da ono što je jednima nepojmljivo drugima predstavlja dosadnu realnost. nitko od nas ne zna kakav je tvoj brak ili što je tvome mužu u glavi. znate ti i on. glupo je reći pričajte, jer se to nekako podrazumjeva, ali pričajte. kad je meni nešto baš užasno, užasno bitno, napišem mu jer sam tako sigurna da će me bolje " čuti " i shvatiti, bez da istovremeno imamo smetnje u obliku mog možda pogrešnog tona, izraza lica, gesti... i onak, nemoj na njega ili vaš brak nalijepiti etiketu jer bi mogla otkriti da je to samoispunjavajuće proročanstvo koje je teško prekinuti;)